ZAGREB

ELEKTRONSKO IZDANJE

WWW ARHIVA

SRIJEDOM: NA KAVI S...

Gumbek je nešto malo, sitno, ali i - duhovito

MLADEN CRNOBRNJA-GUMBEK: Popularni zagrebački glumac nedavno obilježio 40. godišnjicu umjetničkoga rada/Zapamćen po reklami za »Bronhi«/Za Domovinskoga rata na bojišnicama

• Pijete li kavu?
- Pijem. Samo, više ne tursku, nego nescaffe.
• Kako ste dobili nadimak Gumbek?
- Još dok sam bio pravi zagrebački dečko s Trešnjevke, gdje sam rođen. Gumbek je nešto malo, sitno, ali i duhovito. Mladen je zgodno ime, ali ništa posebno. Ima ih koliko hoćete.
• Kako ste postali glumac?
- Još u trećem razredu pučke škole glumio sam u školskoj predstavi. To je bio i jedini razred koji sam završio s odličnim. Valjda sam dobro glumio pa su mi poklonili ocjene. Otišao sam sa 12 godina u Dom kulture »Maksim Gorki« na Trešnjevci i zavolio pozornicu.
• Što je bilo s Akademijom?
- Na Akademiju me nisu primili. Bila su to vremena kad su nas, Zagrepčane, pomalo ignorirali jer, kao, nismo razlikovali »č« i »ć«, nismo znali pravilno govoriti. Osim toga, za neke smo uvijek bili pederi. Stoga su na Akademiji više gurali Dalmatince, zbog temperamenta, i Slavonce, zbog lijepog, dugog govora.
• Kako ste onda vi prošli?
- Svidio sam se Branku Gavelli, koji je tada radio na Akademiji, pa sam izašao na prijemni. Došao sam mu s monologom iz »Trnoružice«.
• I što se dogodilo?
- To je Gavelli bilo ludo i zgodno, pa sam prošao prvi krug. No, neka je glumica htjela upisati svoga sina, a kako je broj mjesta bio ograničen, ja sam otpao. Ali, nisam htio odustati od glume, pa sam postao scenski majstor u kazalištu Studentskoga centra.
• Koje uloge niste, a htjeli ste odigrati?
- Moji zgodniji prijatelji uvijek su glumili lijepe kraljeviće, a ja... No, svi se volimo smijati i zbog komičnoga značaja uvijek sam imao posla u kazalištu, na filmu, televiziji...
• Toliko uloga, a većina vas pamti po reklami za »Bronhi«.
- I ja sam na početku zazirao od snimanja reklama. Bila su to takva vremena, negdje sredinom '80-ih godina. No, Antun Vrdoljak, objasnio mi je da će to biti dobro urađen posao. To je i prokletstvo ili sreća televizije, ali nije mi žao. Nešto slično dogodilo mi se i sa serijom »Kuda idu divlje svinje«, kad sam dobivao i po nekoliko tisuća pisama.
• Jeste li mogli pomisliti da će »Lakše se diše« postati tako omiljena uzrečica?
- Na »Bronhijima« je i prije pisalo »Lakše se diše«, ali to nisam vidio dok nisam izgovorio. Nisam računao na takav odjek, ali nakon mene mnogi naši glumci počeli su snimati reklame. Od »Bronhija« sam kupio automobil i odmah počeo »lakše disati«.
• Kakve ste, zapravo, uniforme nosili? Zbog te reklame postavljala su se i politička pitanja.
- Premda su podsjećale na neke druge, bile su to, zapravo, uniforme splitske limene glazbe. Tadašnja vlast bojala se, čak i nostalgične reklame. Dobar štos, ako ništa drugo.
• Jeste li sad u mirovini?
- U prijevremenu mirovinu otišao sam nakon teške operacije zbog koje sam godinu dana pauzirao. No, kad sam vidio da sam opet zdrav i da mogu raditi, nastavio sam raditi ono što najviše volim. Glumci nemaju beneficirani radni staž.
• Ni za vrijeme Domovinskoga rata niste mirovali...
- Nisam mogao ostati po strani. S Umjetničkom satnijom Hrvatske vojske obišao sam sve crte bojišnice. Išli smo igrati i za naše ranjene junake na rehabilitaciji u toplicama.
• Osim što glumite, vi i pjevate.
- Čak sam i svirao. Tri puta sam pjevao na Krapinskom festivalu, a pjevao sam i na Zagrebfestu. Napravio sam i »Gumbek-cabaret« s prepoznatljivim zagrebačkim štihom. Ipak sam ja Zagrepčanin.
• Slovite i za jednoga od posljednjih boema u Zagrebu.
- Bilo je i boemštine. Družio sam se i s jednim Tinom Ujevićem. No, vremena su se promijenila, Tina bi danas držali klošarom. Ja sam izlaz našao u »Jazavcu«, »Komediji«, »Kerempuhu«... (Marinko Petković)

ZAGREB OD VUGLA DO VUGLA

Ulica posvećena hrvatskim banovima, Petru i Tomi Erdödyju

Piše: BRANIMIR ŠPOLJARIĆ

Među ulicama koje su nazvane po hrvatskim vladarima, kao što su Trpimirova, Domagojeva, kneza Borne, Tvrtkova, nalazi se i ulica Tome i Petra Erdödyja, prvi put imenovana još 1928. godine. Poslije toga, 1952., promijenjeno je ime u Kulušićevu, a većini je mladih poznata po njihovom okupljalištu - »Kulušiću«. Stari joj je naziv vraćen 1991. i to s punim opravdanjem, s obzirom na zasluge Erdödijevih u hrvatskoj povijesti. Naime, Petar II. Erdödy bio je hrvatski ban punih deset godina, od 1557. (istakao se u borbi protiv Turaka), a nagrađen je grofovskom titulom porazivši Turke godine 1565. kraj Obreške.
Toma Erdödy je već kao mladić sudjelovao u borbama protiv istočnih osvajača, što mu je u 26. godini života donijelo čast hrvatskoga bana, koji će Hrvatsku braniti od turskog nasilja. Čim je 8. travnja 1584. instaliran za bana, Toma se primio ozbiljnoga posla u obrani Hrvatske. Utvrđuju se gradovi između Save i Drave, Koprivnica, Križevci, Ivanić, Đurđevac, Dubrava, Gradec, Rakovec, Čazma i Crikvene. Ženidbenom vezom, Toma je postao vlasnikom Varaždina. Kada su Turci krenuli u pljačkaški pohod u Sloveniju, sve do Ljubljane, ban ih je potukao 6. listopada 1584. kod Slunja. Dvije godine kasnije isto se dogodilo s vojskom pod vodstvom Alibega kod Ivanić Grada.
No, godine 1591. hrvatske je krajeve počeo osvajati bosanski namjesnik Hasanpaša i 15. kolovoza zauzeo je i razvalio Erdödijev grad Moslavinu, ali je on iduće godine, 2. svibnja, dovršio izgradnju utvrde Petrinje. Hasanpaša je nastavio s osvajanjem, pa su tako pali Bihać i Ripač a onda se svom silom oborio na kaptolsku tvrđu Sisak. Sisak je tri puta opsjedao ali su ga obranili hrabri zagrebački kanonici. Kod treće opsade u pomoć je pristigao Toma Erdödy, kojemu je pošlo za rukom da 22. lipnja 1593. porazi Turke, a i sam Hasanpaša poginuo je u boju. Tom pobjedom Toma Erdödy postao je glasovit u cijelom kršćanskom svijetu.
Kako kralj nije htio plaćati bansku četu, Toma se zahvalio na banskoj časti revoltiran nebrigom za čuvanje granice preko koje su Osmanlije haračili porobivši godine 1592. cijelo Turopolje. Kralj je imenovao banom Ivana Draškovića, ali ni on nije mogao podnijeti skupu i tešku bansku čast, pa je ponovno za bana, po drugi put, postavljen Toma Erdödy. Kako mu kralj ni nakon šest godina nije dopustio ustoličenje, ponovno se zahvalio na banskoj časti 1614. i ostatak života proveo u miru, umrijevši u Krapini 1624.
Njegovi su posmrtni ostaci sahranjeni u zagrebačkoj katedrali. Nad spomen pločom - epitafom, vidi se u kamenu isklesani reljef, koji prikazuje Tomu u viteškom oklopu s mačem u lijevoj ruci. Povrh Tomine glave stoji njegovo geslo, »In deo vici«, no znamenitije su njegove riječi upućene Mađarima na saboru u Požunu, današnjoj Bratislavi. Naime, osim vojnim, borio se za prava Hrvatske i političkim sredstvima i tom se prilikom suprotstavio mađarskim velikašima riječima: »Kraljevstvo kraljevstvu ne propisuje zakone«, koje je u poznatoj svojoj pjesmi naš A.G. Matoš nadopunio: »Regnum regnes, non proscribit leges, dok je srca bit će i Croatiae«.

U ovoj godini dodijeljeno 348 stanova obiteljima slabijeg socijalnog statusa

Miljenko Cvjetko, zamjenik zagrebačke gradonačelnice, uručio je u utorak ključeve 27 stanova građanima slabijeg socijalnog statusa. Površina dodijeljenih stanova u naselju Vrbani, iznosi od 55 do 60 četvornih metara.
- Dodjela stanova dio je našega projekta pomoći obiteljima slabijeg socijalnog statusa, kojim omogućavamo tzv. zaštićeni najam u trajanju od tri godine, rekao je Cvjetko, poželjevši sreću i blagoslov budućim stanarima.
Kako nam je rekao Nikica Milas, pročelnik Ureda za upravljanje imovinom grada, najam za stan iznosi 1,53 kune po četvornom metru i moguće ga je obnavljati. Izgradnja je financirana iz gradskoga proračuna, ali, zasad, još nije useljiva čitava zgrada. Preostala 33 stana moći će se koristiti tek na proljeće. Ukupna vrijednost projekta iznosi oko 22 milijuna kuna.
Prilikom dodjele ključeva, Miljenko Cvjetko je najavio novu socijalnu listu koja će biti objavljena u prvim danima iduće godine. Pojasnio je da su stanovi u Vrbanima dijeljeni prema listi iz 1991. godine. Namjera je Gradskoga poglavarstva dodijeliti godišnje 400 stanova, ali ta je brojka u stvarnosti nešto manja i kreće se oko 350 stanova. Ove ih je godine, uključivši posljednjih 27, dodijeljeno 348, s tim da se radovi na novima, u Voltinom i u Borovju privode kraju. (Fani Tomašić)