Godina velikih privatizacija: Račanova vlada puni proračun s 8,2 milijarde kuna?

Upravo je u ovoj godini planirana privatizacija Hrvatskog telekoma, Splitske i Riječke banke te Croatije osiguranja - tvrtki koje su svakako primamljive ulagačima / Prodajom tih poduzeća ostvarit će se približno 6,5 milijardi kuna prihoda, a još oko 1,7 milijardi kuna bi trebalo ostvariti prodajom manjih tvrtki iz portfelja Hrvatskog fonda za privatizaciju i Mirovinskog fonda / Hoće li Deutsche Telekom steći natpolovičnu većinu dionica u Hrvatskom telekomu?

NIVES MATIJEVIĆ

ZAGREB, 22. ožujka – Predloženim proračunom za 2000. godinu hrvatska Vlada računa na priliv od prodaje državne imovine (kapitala) u iznosu od 8.466.610.723 kune. To je 34,2 posto više od prihoda ostvarenog na ovaj način u 1999. godini, kada su kapitalni prihodi iznosili 6.310.850.851 kuna.
Najveći dio spomenutog iznosa, ukupno 8,2 milijarde kuna, planira se ostvariti privatizacijom, odnosno prodajom udjela u hrvatskim poduzećima, dok ostatak otpada na prihode od prodaje zemljišta, građevinskih objekata u državnom vlasništvu (stanovi na kojima postoji stanarsko pravo i vojni stanovi te ostali kapitalni prihodi). Prema Vladinom programu rada za razdoblje od 2000. do 2004. godine, sredstva od privatizacije ulagala bi se u razvojne programe i neće biti korištena u javnoj potrošnji, osim dijela u 2000. godini zbog visokih zatečenih dugova države.
Međutim, prema okvirnim rokovima privatizacije pojedinih državnih poduzeća i banaka, upravo je u ovoj godini planirano nekoliko kapitalnih privatizacija, ponajprije Hrvatskog telekoma, Splitske i Riječke banke te Croatia osiguranja. No, hoće li one donijeti planiranih 8,2 milijarde kuna proračunskih prihoda?
Lavovski udio u tome iznosu trebao bi doći od prodaje dionica Hrvatskog telekoma, kroz drugu fazu privatizacije, koja podrazumijeva inicijalnu javnu ponudu dionica HT-a na domaćoj i inozemnoj burzi, kao što je bio slučaj s dionicama Plive. Javna ponuda obuhvatila bi 21 posto HT-a, dok bi sedam posto bilo distribuirano hrvatskim braniteljima, još sedam posto upisali bi bivši i sadašnji zaposlenici, a preostalih 30 posto država bi zadržala u svojim rukama.
Bivša Vlada lani je prodala Deutsche Telekomu, trećoj po veličini svjetskoj telekomunikacijskoj kompaniji, 35-postotni udio u HT-u za 850 milijuna dolara, odnosno to je tada bilo 6,040 milijardi kuna (ili 1,55 milijardi maraka). Prema tadašnjim računicama, tržišna vrijednost HT-a je 2,429 milijardi dolara (ili 4,427 milijardi maraka), odnosno 17,2 milijarde kuna. Proizlazi da bi u drugoj etapi privatizacije HT-a država mogla prihoditi oko 700 milijuna dolara.
Sada, kad bi trebao uslijediti nastavak privatizacije HT-a, ponovno se u javnosti otvara pitanje hoće li Deutsche Telekom pokušati steći natpolovičnu većinu u HT-u. Naime, kad je objavljeno da je 35 posto HT-a prodano DT-u, Ivan Mijatović, predsjednik Povjerenstva za privatizaciju HT-a i nadzornog odbora HT-a je na upit hoće li u drugoj fazi privatizacije ponuđene dionice HT-a moći kupiti i Deutsche Telekom, izričito rekao da »to neće biti moguće«. Da je to uistinu tako, Mijatović je potvrdio u razgovoru za Vjesnik.
»Sukladno ugovoru potpisanom između hrvatske Vlade i Deutsche Telekoma, DT neće moći kupovati dionice HT-a izložene javnoj ponudi, pa ni preko trećih osoba«, kaže Mijatović.
Prema njegovim riječima, Povjerenstvo za privatizaciju HT-a ovih se dana sastalo s potpredsjednikom Vlade za gospodarstvo Slavkom Linićem i ministrom gospodarstva Gorankom Fižulićem. Vlada bi u sljedećih nekoliko tjedana trebala donijeti odluku da se krene u pripreme nastavka privatizacije HT-a. Način privatizacije definiran je Zakonom o privatizaciji HT-a te preostaje samo tehnička provedba.
»Čekamo samo zeleno svjetlo«, kaže Mijatović i dodaje da je to posao koji bi trajao između četiri i šest mjeseci, što znači da će svakako biti okončan još u ovoj godini. Još nije odabrana inozemna burza na koju će izići dionice HT-a, a treba definirati i savjetnika koji će voditi cijelu transakciju.
No, hoće li privatizacija HT-a uistinu donijeti oko 700 milijuna dolara? Mijatović kaže da će to ovisiti o tržištu na dan izlaska dionica na burzu, o vrednovanju telekomunikacijskih kompanija u regiji, ali i o nizu drugih činitelja u okruženju. »U svakom slučaju, tržište će odlučiti o cijeni«, zaključuje Mijatović.
Nadalje, za ovu godinu planirana je i privatizacija Croatia osiguranja, Riječke i Splitske banke. Kad je riječ o Riječkoj banci, isključivim pregovaračem za kupnju 51 posto dionica imenovana je Bayerische Landesbank. Na koliki bi prihod u ovom slučaju država mogla računati?
Evo jedne od mogućih procjena: Trenutačno se dionicama Riječke banke na Zagrebačkoj burzi trguje po cijeni od 115 kuna za dionicu, dok je nominalna vrijednost jedne dionice 100 kuna. Ukupno je izdano 3,06 milijuna dionica Riječke banke. Pomnoži li se polovica od tog broja (1,53 milijuna dionica, koliko je, kako zasad stvari stoje, namijenjeno prodaji) s cijenom koju bančine dionice postižu na Burzi, dođe se do iznosa od oko 176 milijuna kuna, na koji bi se recimo moglo računati kod prodaje.
Ista računica za Splitsku banku (gdje je isključivim pregovaračem za kupnju 60 posto dionica imenovana talijanska banka Unicredito) pokazuje sljedeće: ako se 60 posto ukupnog broja emitiranih dionica (a to je od 3,2 milijuna dionica nominalne vrijednosti 100 kuna) pomnoži s 84 (a to je cijena jedne dionice Splitske banke po kojoj se njima trenutačno trži na Burzi), dolazimo do iznosa od oko 160 milijuna kuna.
U slučaju privatizacije najvećeg domaćeg osiguravatelja, Croatia osiguranja, (tu je savjetnikom za privatizaciju imenovana Chase Manhattan Bank), intencija je bila prodati većinski udio (51 posto) nekom od velikih europskih osiguravatelja. Kontaktiralo se s više od 30 potencijalnih kupaca, ali se s konkretnom ponudom pojavio jedino austrijski Grazer Wechelseitige Versicherung, koji je ponudio, mnogi kažu, neprihvatljivih 100 milijuna maraka, s tim da nije poznato je li to bila i konačna ponuda. Inače, Chase Manhattan Bank procijenio je vrijednost Croatia osiguranja na iznos između 400 i 700 milijuna kuna.
Evo što pokazuje završna računica: zbroje li se okvirni iznos koji bi se mogao dobiti prodajom dionica HT-a (700 milijuna dolara, odnosno oko 5,6 milijardi kuna) s prihodima od prodaje Riječke (176 milijuna kuna) i Splitske (160 milijuna kuna) te Croatia osiguranja (uzmimo 500 milijuna kuna), dolazimo do približno šest i pol milijardi kuna prihoda od privatizacije. Oduzme li se pak ta brojka od proračunom planiranih 8,2 milijarde kuna prihoda, od privatizacije preostaje još oko 1,7 milijardi kuna, a to bi trebalo ostvariti prodajom manjih tvrtki iz portfelja Hrvatskog fonda za privatizaciju i mirovinskog fonda. Iako se čini da to neće biti lako postići, potpredsjednik Linić nedavno je ustvrdio da »kapitalni prihodi proračuna nisu upitni«.
Prvobitno je za ovu godinu najavljivana i privatizacija Ine, međutim nije još donesen ni poseban zakon o privatizaciji, kakav treba donijeti za privatizaciju svakog državnog poduzeća. Uz to, potpredsjednik Linić ovih je dana potvrdio da će privatizacija Ine, HEP i svih ostalih ipak uslijediti u narednoj godini.