KOMENTAR

Pospremanje u državnoj upravi

MLADEN JAMBROVIĆ

Jedan od glavnih strukturnih problema s kojima se suočila Vlada Ivice Račana bio je i pregolemi i nedjelotvorni državni aparat, preopterećen, između ostaloga, i prekobrojnim zaposlenima. Procjene govore da je petina zaposlenih u državnoj upravi - višak. Nedjelotvornost u državnoj upravi utjecala je, i to vrlo negativno, na gospodarstvo, odnose s građanima (koji upravo tu upravu i plaćaju). Osim toga, pokazalo se da je upravo srednji birokratski sloj postao glavna prepreka određenih promjena - u tom se segmentu guraju i proguravaju i neke stare ideje, poslovi... Istodobno, zbog potrebe za racionalizacijom mnogi su ministri oštećeni, budući da ne mogu zapošljavati nove stručnjake. Da bi se u tom segmentu mogla napraviti znatnija promjena trebalo je promijeniti i Zakon o državnim službenicima i namještenicima.
I sâm je premijer Račan najavljivao i priželjkivao snažniji propuh u državnoj upravi, propuh koji bi omogućio kvalitetnima da se probiju, a neradnike smjestio - na cestu. Time bi, očekuje se, porasla efikasnost u državnoj upravi, što je bila i jedno od predizbornih obećanja. Prema prvim informacijama što su se u medijima pojavile o njegovu prijedlogu, novi zakon, koji bi regulirao područje vezano uz državne službenike i namještenike mogao bi omogućiti takav snažniji propuh. Niveliranje plaća uvođenjem osnovice i koeficijenata, a izbacivanje sustava platnih razreda, omogućava, naglašava se, stimulativno vrednovanje stručnog rada. I to svuda i jednakomjerno. Sindikati bi s Vladom mogli pregovarati o osnovici, dok bi koeficijenti bili isključivo u nadležnosti poslodavca, odnosno države. U dijelu koji govori o prestanku radnog odnosa, Vlada je poželjela malo skratiti razdoblje u kojem bi morala plaćati neraspoređene i, zapravo, neželjene državne službenike i namještenike prije nego što ih uputi na skrb Zavodu za zapošljavanje.
Poticajna mjera za povećanje djelotvornosti i ažurnosti u svakodnevnom poslu moglo bi biti uvođenje »osobnih očevidnika«, što god značila ta riječ. Naime, u taj bi se osobni karton jednom godišnje upisivala opisna ocjena od »ne zadovoljava« do »naročito uspješan«. Za to bi bili zaduženi šefovi, a onaj tko dva puta dobije ocjenu - »ne zadovoljava«, mogao bi istog trena dobiti otkaz. U stimulativnom dijelu oni naročito uspješni mogli bi, za zasluge u radu, dobiti do najviše tri plaće. Uvođenje takvoga nečega stavlja još veću odgovornost pred čelnike ministarstava u odabiru šefova, nadzoru nad radom, jer - krvavi ispod kože, kakvi jesmo - korištenjem spomenutih sredstava mogu nastati i goleme nepravde koje s poslom nemaju veze, ali s osobnim vezama, simpatijama ili nesimpatijama - imaju. Prođe li zakon ovakav kakav je predložen (a sindikati će sigurno imati štošta prigovoriti), država bi mogla biti na putu prema učinkovitijoj administraciji. No jedino ako uspije uvesti oštru kontrolu nad ovlastima oko ocjenjivanja službenika i namještenika. Inače, dogodit će se neželjeno: izvjesna kategorija državnih službenika dobit će još veću vlast, utemeljenu na strahu, vladanju drugim kategorijama, što ne povlači nužno i veću učinkovitost.