Gdje su nestali milijuni maraka od prodaje srpskog Telekoma?

Novinari rimske »Repubblice« objavili su tajne dokumente o kupoprodaji srpskog Telekoma / Pregovarač u transakciji je bivši britanski ministar vanjskih poslova Hurd, prozvan i talijanski ministar vanjskih poslova Dini

RIM, 16. veljače - Novinari lista La Repubblice Carlo Bonini i Giuseppe D'Avanzo došli su u posjed tajnih dokumenata o kupnji srpskog Telekoma. Uz financijske transakcije u vezi s kupnjom povezuju se imena mnogih poznatih političara.
Misteriozna prodaja srpskog Telekoma, bez raspisanog tendera, pobudila je sumnje mnogih još 1997. godine prigodom sklapanja ugovora. Srbi su smatrali da je prodan ispod cijene, no tadašnja vlada zadovoljno je trljala ruke. Većinski dio prodan je talijanskom Telecomu i grčkom Oteu. Talijani su platili 893 milijuna maraka, a Grci 624 milijuna maraka, što je ukupno milijardu i 517 milijuna maraka.
Ta je svota spasila Miloševićev režim. Pretpostavlja se da je dio novca otišao u fondove vladajućih stranaka JUL-a i SDP-a, koje su njime platile neke zaostale mirovine i plaće i time nastojale kupiti izbore u rujnu. Iz tih su se fondova financirale i vojska i policija na Kosovu. Oštre riječi Žarka Koraća, sadašnjeg zamjenika predsjednika vlade Srbije, upućene su na adresu Lamberta Dinija, talijanskog ministra vanjskih poslova. »Novac od prodaje Telekoma pomogao je Miloševićevu režimu da se održi na vlasti i da financira vojne operacije na Kosovu. Taj posao je dokaz cinizma i pogreška ministra Dinija«.
Lamberto Dini, kojega je već prije Amerikanac James Rubin, glasnogovornik Madeleine Albright, prozvao za podržavanje Srba, brani se, izjavljujući da je odlazio u Srbiju samo kao političar i da je pojedinosti o tom poslu saznao iz medija.
Početkom 1999. godine i CIA otvara svoju istragu o sudbini novca, položenog 10. lipnja na račun u Europian Popular Bank (EPB) u Ateni za kupnju srpskog Telekoma. Toga dana talijanski Stet položio je 701,77 milijuna maraka, a grčki Ote 543,23 milijuna maraka. Tadašnji direktor talijanskog Telecoma Tommasi di Vignano sudjelovao je u pregovorima i zaključio ugovor. On je jedini bio upućen u sve pojedinosti pregovora.
Još se 1996. godine znalo da Slsobodan Milošević radi na prodaji srpskog Telekoma. U cijelom skandalu pojavljuje se još jedan od protagonista, a to je bivši britanski ministar vanjskih poslova Douglas Hurd. On je 24. srpnja 1996. posjetio svoga starog prijatelja u Beogradu Miloševića pri čemu je privatni doručak iza zatvorenih vrata zapečatio sudbinu srpskog Telekoma.
U to je doba Douglas Hurd napustio ministarstvo vanjskih poslova i zaposlio se u banci Natwest Markets sa »skromnom« plaćom od oko 760.000 maraka godišnje. Na račun Natwesta uplaćeno je 10 milijuna dolara za posao posredništva u prodaji srpskog Telekoma.
Put novca vodi od Atene, tradicionalne prijateljice beogradskih vlastodržaca, preko Frankfurta do Londona. Od 702 milijuna maraka, koje je talijanski Stet trebao isplatiti u roku 48 sati, 16 milijuna maraka je završilo u Paribasu, a od 503 milijuna maraka, koje je grčki Ote trebao odmah isplatiti, 12 milijuna otišlo je u Barclays. Naređeno je da se 32 milijuna maraka pošalje u Veliku Britaniju za isplatu posredničkih usluga.
Pitanje, koje svi postavljaju, jest gdje je završio sav taj silni novac. Tko se krije iza tajnih računa na koje su isplaćene milijunske svote? Radoznali talijanski novinari pitaju se zašto je bilo neophodno kupiti srpski Telekom u doba embarga prema Jugoslaviji. Taj je čin ocijenjen kao »nelojalan akt« u odnosu na saveznike. Je li to bio »podzemni« pokušaj pomoći Miloševićevu režimu ili iza svega stoje osobni financijski interesi?
Tajni ugovor je samo dokaz da je kupnja srpskog Telekoma »eksplicitan primjer međunarodne korupcije«, kako ga je definirao novi srpski ministar Tadić.

Sanja Mihaljinac