KOMENTAR

Pljuštali milijuni da bi padali ljudi

TIHOMIR PONOŠ

Nakon što su na maksimirski stadion godinama pljuštale stotine milijuna kuna, u nedjelju su s tribina stadiona počeli padati ljudi.
Pad Zlatka Kravarščana rezultat je prije svega dugogodišnjeg omalovažavanja struke, ignorancije i bahatosti radi vlastite megalomanije i nakane podizanja spomenika koji bi trebali biti veći od života.
Nakon pobjede tadašnje Croatije protiv Partizana u ljeto 1997. godine, započela je rekonstrukcija stadiona. Vodio ju je dvojac Zlatko Canjuga - Mirko Novosel. Svi vapaji struke da se od ostataka izvornog remek-djela prof. Vladimira Turine ne napravi tvrđava pri kraju grada nisu imali uspjeha.
Mirko Novosel, doveden u klub kao čovjek s posebnim zadatkom, tvrdio je da stadion nije nikakav spomenik kulture, iako je 25. travnja 1985. tadašnji Regionalni zavod za zaštitu spomenika donio rješenje o zaštiti. Vrijednost investicije, isprva procijenjena na 54 milijuna maraka, dosegla je 173 milijuna.
Novosel se posla prihvatio u skladu s Canjuginom bahatošću - bez dozvola, bez mišljenja o ekološkom utjecaju novogradnje, bez mišljenja stručnjaka urbanista, ali sa 153 ilegalna radnika iz Bosne i Hercegovine. Prirodna prozračnost maksimirskog stadiona, otvorenost prema maksimirskom parku i Sljemenu, uklopljenost u okoliš - prirodni i urbanistički, otvorenost tribina koja je podsjećala na raširena krila, zamijenjeni su staklenom tvrđavom. Bivši nogometni miljenik, napadan zbog protežiranosti, teško da je i mogao graditi nešto drugo nego superluksuznu utvrdu.
Tko će danas odgovarati za Kravarščanovu nesreću? Zlatko Canjuga preokrenuo je kaput i izigrava tolerantnog zastupnika u Saboru, a Mirko Novosel ponovno se uhljebio u međunarodnim košarkaškim forumima. Velimir Zajec izjavio je da stadion može koristiti južnu i zapadnu tribinu, ostale su preopasne.
Sjeverna tribina trebala je biti zlatna koka koja će poslovnim prostorom hraniti čitav klub. Trenutačno, više podsjeća na betonsko-stakleni sarkofag. Sarkofag kojim se pokušalo pokopati ono što se kod nas najmanje cijeni - znanje i nepristajanje na šutnju.