Elektroničkim potpisom i Hrvatska napokon povezana s pravno uređenim kiberprostorom

Prihvaćanjem Zakona o elektroničkom potpisu, pravnu valjanost imat će potpisi izdani elektroničkim putem na primkama, otpremnicama, pismima namjere, akreditivima, carinskim deklaracijama, poreznim prijavama itd. Građani, barem oni koji to žele i imaju odgovarajuće tehničke mogućnosti, blagodati će toga zakona, osim u internetskom bankarstvu i mnogim drugim gospodarskim aktivnostima, moći osjetiti i pri dobivanju različitih dokumenata od tijela državne uprave / Kiberbilježnik, odnosno »internetski« javni bilježnik, je ne samo stručnjak za tehnologiju elektroničkog potpisivanja nego i za međunarodno pravo. Posredovanje takvih eksperata povećava sigurnost međunarodnih transakcija kao i svih drugih pravnih i trgovačkih radnji, koje se obavljaju elektroničkim putem, a za koje je potrebna ovjera
Iznimno je važan podatak da za pristupanje EU trebamo prihvatiti oko petnaest tisuća različitih tehničkih normi. U kojem smo već sada vremenskom škripcu jasno pokazuje i činjenica da bi uz donošenje jedne norme dnevno za prihvaćanje svih petnaest tisuća bilo potrebno četrdesetak godina!

ZDENKO FRANIĆ

Na prvom ovogodišnjem saborskom zasjedanju bez veće je rasprave jednoglasno prihvaćen Zakon o elektroničkom potpisu. Kako to obično biva, dugo očekivane, pa i spektakularne stvari na kraju stižu tiho i nenametljivo.
Široj javnosti, kao i većini zastupnika, ta tema nije bila zanimljiva poput onih koje atmosferu u sabornici katkada znadu dovesti do usijanja. Međutim, donošenjem Zakona o elektroničkom potpisu prijeđen je Rubikon koji je hrvatski prostor dijelio od pravno uređenog kiberprostora.
Zahvaljujući tomu zakonu poslovanje mnogih gospodarskih subjekata u Hrvatskoj će se ubrzati i olakšati, te će se ispuniti uvjeti za skokovito povezivanje našega gospodarstva s europskim i svjetskim, naročito u području financija.
Logična posljedica razvoja informacijske tehnologije, posebice Interneta, jest elektroničko poslovanje i trgovanje. Utjecaj Interneta na gospodarstvo i razvoj elektroničkog poslovanja, unatoč nedavnom slomu tzv. dotcom kompanija, danas je iznimno velik, gotovo presudan.
Procijenjeno je da je godine 2001. ukupan promet robe i usluga na WEB-u iznosio fantastičnih 350 milijardi dolara. Lako je pokazati korelaciju između bruto društvenog proizvoda i broja poslužitelja unutar neke vršne domene (zadnji dio Internet adrese koji pobliže opisuje zemlju podrijetla, primjerice hr), što se posebno tiče zemalja u razvoju.
U tom nas kontekstu mogu razveseliti podaci iz CARNet-a i Državnog zavoda za statistiku, prema kojima broj registriranih domena u Hrvatskoj, kao i broj korisnika Interneta rastu eksponencijalno uz udvostručavanje otprilike svakih godinu dana. Tako je potkraj prošle godine ukupan broj aktivnih domena u Hrvatskoj premašio 9500, uz oko 400 tisuća korisnika Interneta.
Samo desetak posto hrvatskog stanovništva koje koristi Internet nipošto nije zadovoljavajuće, ali poslovnim je ljudima zanimljivo potencijalno tržište. No suvremeni sustavi elektroničkog poslovanja ne mogu djelovati bez pouzdane uspostave povjerenja među sudionicima određene poslovne transakcije, što se postiže elektroničkim potpisom.
Dosadašnja izgradnja pravnog okruženja Europskih zajednica je kroz sustav asimetričnog javnog ključa prema PGP (pretty good privacy - prilično dobra privatnost) modelu zakrivanja središnjim institutom pravne sigurnosti kiberprostora odredila upravo elektronički potpis.
Riječ je o naročitom načinu označavanja dokumenata na temelju kojeg se može ustanoviti identitet osoba koje međusobno komuniciraju bez izravna osobnog kontakta.
Stoga nije čudo da je pritisak za donošenje Zakona o elektroničkom potpisu ponajprije dolazio iz redova gospodarstvenika. U nedostatku zakona o elektroničkom potpisu, mnogi su gospodarski subjekti osmislili vlastite inačice elektroničkog potpisa. To je, na primjer, u banaka dovelo do nagloga skoka internetskog bankarstva. Naime, tzv. pametne kartice (smart cards) nisu ništa drugo nego oblik elektroničkog potpisa.
Prihvaćanjem Zakona o elektroničkom potpisu, pravnu valjanost imat će potpisi izdani elektroničkim putem na primkama, otpremnicama, pismima namjere, akreditivima, carinskim deklaracijama, poreznim prijavama itd. Građani, barem oni koji to žele i imaju odgovarajuće tehničke mogućnosti, blagodati će toga zakona, osim u internetskom bankarstvu i mnogim drugim gospodarskim aktivnostima, moći osjetiti i pri dobivanju različitih dokumenata od tijela državne uprave.
Nema razloga smatrati da se ona za to neće osposobiti, to više što je i Vlada, održavši prvu telesjednicu, odlučno zakoračila u kiberprostor.
Zakon anticipira i napredak tehnologije, uključivši i treću generaciju mobilne telefonije (UMTS - Univerzalni Mobilni Telefonski Sustav) kao i skorašnje komercijalno uvođenje treće GSM mreže u Hrvatskoj.
Nove tehnologije će u doglednoj budućnosti omogućavati slanje video i glasovnih poruka nekoliko desetaka puta brže no što je to danas moguće. Što će to značiti invalidnim, slabovidnim i ostalim hendikepiranim osobama ne treba posebno niti elaborirati.
Na globalnom planu pri elektroničkom poslovanju elektronički potpis umanjuje sigurnosne rizike, ali ne i »nekompatibilnost« pravnih sustava. Taj je problem potenciran brzinom kojom se transakcije izvode.
Fundamentalne razlike u sadržaju i proceduri među pojedinim državama za mnoge vrste međunarodnih transakcija rezultiraju brojnim teškoćama koje usporavaju trgovinu, naročito sa SAD-om kao najvećom svjetskom gospodarskom silom. Stoga je u SAD-u već odavno kao nova pravna profesija uvedeno kiberbilježništvo.
Kiberbilježnik, odnosno »internetski« javni bilježnik, je ne samo stručnjak za tehnologiju elektroničkog potpisivanja nego i za međunarodno pravo. Posredovanje takvih eksperata povećava sigurnost međunarodnih transakcija kao i svih drugih pravnih i trgovačkih radnji, koje se obavljaju elektroničkim putem, a za koje je potrebna ovjera.
Možemo se samo nadati da će barem neki naši javni bilježnici prepoznati tržišne potencijale Interneta i naći interes da se i sami dodatno osposobe za internetovsku komponentu javnog bilježništva. U protivnom, Vlada, ali i gospodarski subjekti trebaju razmisliti o mehanizmima kako da ih se uputi u tome smjeru.
Zakon o elektroničkom potpisu, kao i Zakon o elektroničkoj trgovini koji je u pripremi, zahtijevaju donošenje mnogih tehničkih pravila.
Pristupanjem Svjetskoj trgovinskoj organizaciji (WTO) ali i prihvaćanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju preuzeli smo precizno definirane obveze i pristali na određena »pravila igre«. Međutim, otvaranje našeg tržišta i liberalizacija ne znače i ne smiju značiti i kapitulaciju pred nekvalitenim robama i sumnjivim uslugama.
Hrvatska stoga imperativno i što brže treba donijeti odgovarajuće standarde i norme.
U tom je kontekstu iznimno važan podatak da za pristupanje EU trebamo prihvatiti oko petnaest tisuća različitih tehničkih normi. U kojem smo već sada vremenskom škripcu jasno pokazuje i činjenica da bi uz donošenje jedne norme dnevno za prihvaćanje svih petnaest tisuća bilo potrebno četrdesetak godina!
Posljedično, Državnom zavodu za normizaciju i mjeriteljstvo i njegovim tehničkim odborima predstoji zahtjevan posao ubrzana prilagođivanja našeg gospodarstva svjetskim standardima kao i redefiniranje prioriteta. Potrebno je, naime, prihvatiti one norme bez kojih jednostavno nije moguće donijeti učinkovite i koherentne pravilnike vezane uz zakone koji pravno reguliraju poslovanje u kiberprostoru.
Nesumnjivo je da je Zakon o elektroničkom potpisu izniman potencijal za brze i blagotvorne učinke na naše gospodarstvo, a građanima može prištedjeti mnogo nerviranja i vremena provedenog u čekanju pred raznim šalterima i u prodavaonicama. Kako ipak sve ne bi bilo posve ružičasto, valja istaknuti da razvojem informacijskih tehnologija, posebice takvih koje su vezane uz gospodarstvo i koje mogu proizvesti značajne financijske učinke, Hrvatska hitno mora u svoj kazneni zakon unijeti mnoga dosad nepoznata kaznena djela vezana uz računalni kriminal, kao i kiberterorizam.
Štoviše, valja razmisliti zahtijevaju li takve potencijalne zloporabe, ugrozbe privatnosti i ostale ilegalne aktivnosti vezane uz informacijsku tehnologiju možda i donošenje posebnoga zakona.
Autor je doktor znanosti, saborski je zastupnik i potpredsjednik Glavnog odbora SDP-a