Suživot dijalekta i pravopisa

Koncertna promocija albuma »Sve pasiva« Tamare Obrovac u ZKM-u zvučala je prije svega nepodnošljivo lako u inventuri ne baš tako »lakih« glazbenih formi / Nastup na skorašnjem festivalu »Strictly Mundial« u Marseillesu – gdje nastupa kao jedina glazbenica iz Hrvatske – govori da ne postoje granice za takvu poetiku

Nakon nedavnih glazbenih i glumačkih suradnji na kazališnim predstavama »Tanac od mrtvih« i »Jelka kod Ivanovih«, Tamara Obrovac opet se našla u teatru. Koncertna promocija četvrtog albuma »Sve pasiva« u dvorani ZKM-a u Zagrebu u srijedu na večer bila je majstorski glazbeni kurs na kojem je pulska glazbenica – iako je to definitivno preuski pojam za nju – opet iznesla pred publiku spoj tradicionalne glazbe i jazza s vlastoručnim potpisom. Da je izvrsna vokalistica i scenski jaka pojava, a i duhovita kada zatreba – znali smo već prije, ali je novi materijal izmamio i nove bravure pratećeg sastava i pokazao još suptilniji »suživot« kompleksnih sviračkih i vokalnih formi.
Predpremijera albuma »Sve pasiva« donekle je podsjetila na Tamarin nastup u Gavelli kojim je pred par godina otvorila Biennale i »unaprijed« izvela materijal s albuma »Transhistria«. Koncertno predstavljanje »Sve pasiva« pokazalo je da Tamara Obrovac nezaustavljivo produbljuje ranije autorske namjere, a nakon tri izvanredna albuma (»Triade«, »Ulika«, »Transhistria«) s ansamblom »Transhistria« stvoreni su telepatski kontakti. Bogat akustičan zvuk, česte improvizacije s omiljenim postupkom kojim svirači majstorski »rastrančiraju« temu pa je vrate na polazište te kontakt s publikom koja se u par navrata pridružila Tamari i sastavu – neki su od bitnijih trenutaka nastupa.
Uz podršku glazbenika koji očito uživaju u zajedničkom društvu (Kruno Levačić, udaraljke; Žiga Golob, kontrabas; Uroš Rakovec, gitara i mandolina; Simone Zanchini, harmonika), Tamara Obrovac (glas i flauta) je u ZKM-u zvučala prije svega nepodnošljivo lako u inventuri ne baš tako »lakih« glazbenih formi. U filigranskoj svirci punoj detalja, s minucioznim detaljima harmonike, mandoline i bubnjeva, prateći sastav izvrsno se nadopunjuje međusobno i s vodećim Tamarinim glasom, jednako efektnim u pjevanju tekstova i vokalizama s kojima postaje dodatni solo-instrument.
Tamara Obrovac žestoko je ušla u nastavak misije: regionalna glazba u majstorskoj osobnoj radionici kao pogonsko gorivo odgovorna je za par vrhunskih albuma, nadahnute nastupe koji smisleno spajaju vlastiti autorski pečat s korijenima i usput služe kao »etnička iskaznica« područja na kojem su nastali. Drugim riječima, na djelu je specifičnost koja se u tako djelotvornoj kombinaciji može pronaći samo kod Tamare Obrovac, a mogli bismo je opisati kao suživot dijalekta i pravopisa, strasti i znanja.
Dokaz je i festival »Istra Etno-Jazz« koji već par godina vodi i u ambicioznom programu suvremenu etno/jazz scenu predstavlja kroz prizmu iskustva iz raznih sredina i glazbenika »inficiranih« usporedljivom sviračkom groznicom. Poznata je međunarodnim krugovima, no nastup na skorašnjem internacionalnom festivalu »Strictly Mundial« u Marseillesu – gdje svira kao jedina glazbenica iz Hrvatske – i ovotjedni koncerti u Nürnbergu i Cankarevu domu u Ljubljeni govore da ne postoje granice za takvu sviračku poetiku i pokazuju da bi se u jačem »vanjskom« uspjehu Tamara Obrovac snašla kao riba u vodi.

Hrvoje Horvat