Kuzmič: Manjine nisu »petokolonaši«, nego most prema Europi

»Mi se kao tradicionalna crkva na ovom prostoru izjednačujemo s ostalim tradicionalnim crkvama. Evangelička crkva u svim zemljama EU-a ima potpisane slične ugovore«, kaže Branko Berić, pastor Evangeličke crkve / »Ugovorima je prepoznato da su crkve reformacijske baštine zajednice hrvatskog korpusa i da su dobrodošle«, smatra Bratoljub Horvat, dopredsjednik Saveza baptističkih crkava

ZAGREB, 13. srpnja – Nakon Katoličke crkve, Srpske pravoslavne crkve (SPC) i Islamske zajednice, ugovore s hrvatskom vladom napokon su početkom srpnja potpisale i crkve reformacijske baštine u Hrvatskoj. Specifičnost tih ugovora o pitanjima zajedničkog interesa je ta što su potpisana dva ugovora za pet reformiranih crkava i četiri pridružene.
Naime, potpisnice prvog ugovora s Vladom su Evangelička crkva i Reformirana kršćanska crkva, a drugog ugovora Evanđeoska (Pentekostna) crkva, Kršćanska adventistička crkva, Savez baptističkih crkava. Tome su drugome ugovoru pridružene još četiri crkve: Crkva Božja u Republici Hrvatskoj, Kristove crkve u Hrvatskoj, Reformni pokret adventista sedmog dana i Savez Kristovih pentekostnih crkava u Hrvatskoj.
Prema predočenom, kratki ugovori sa 23 odnosno 27 članaka ne donose mnogo novog što već nije načelno zajamčeno Zakonom o pravnom položaju vjerskih zajednica, osim što crkve potpisnice (i njima pridružene crkve) ugovorima dobivaju izvjesnu financijsku potporu države.
Uz to, čelnici crkava potpisnica zadovoljni su činjenicom da ih Republika Hrvatska na ovaj način i službeno uvažava kao ravnopravne većinskim vjerskim zajednicama.
Branko Berić, potpisnik Ugovora za Evangeličku crkvu u Hrvatskoj slaže se da Ugovor ne donosi mnogo novog u odnosu na Zakon o vjerskim zajednicama. »Manje-više Evangelička crkva uvijek je imala pravnu osobnost, i prije i sada. Ovim ugovorom je to samo na neki način legalizirano i stavljeno u red. S tim da će svaka crkva, kao i Evangelička, imati sva ona prava kao što ih ima i većinska crkva pa neće biti nikakvih razlika u tim pravima između većinskih i manjinskih crkava u Hrvatskoj«, napominje Berić.
Uz pravo na vjeronauk u školi, dušobrižničku skrb u ustanovama zatvorenog tipa i za vjernike pripadnike Oružanih snaga i policije, izgradnju vjerskih objekata i otvaranje vjerskih učilišta (koje jamči i Zakon o vjerskim zajednicama), utvrđena je i financijska pomoć države pojedinoj crkvi da bi se osigurali materijalni uvjeti za vjersko djelovanje. »Dosad nismo primali novčanu pomoć od Republike Hrvatske. Tek se potpisivanjem ovog ugovora otvorila mogućnost da i država sudjeluje u sufinanciranju, ili u nekoj maloj pripomoći normalnom duhovnom životu crkve. Ovime je osiguran i vjeronauk u školama i predškolskim ustanovama, što do potpisivanja Ugovora nismo imali«, kaže Berić.
Također smatra da je sklapanje posebnih ugovora između crkava i Vlade korak dalje prema zakonskoj ravnopravnosti vjerskih zajednica u Hrvatskoj. »Mi se kao tradicionalna crkva na ovom prostoru izjednačujemo s ostalim tradicionalnim crkvama kao što su Katolička crkva, SPC ili Islamska zajednica. Evangelička crkva u svim zemljama Europske unije ima potpisane slične ugovore. Iako smo u Hrvatskoj manjinska zajednica, u Skandinaviji smo, na primjer, većinska crkva, a sutra u Europskoj uniji omjer će biti pola-pola«, zaključuje Berić.
Bratoljub Horvat, dopredsjednik Saveza baptističkih crkava u Hrvatskoj, smatra da je najveća vrijednost ovih ugovora priznanje autohtonosti reformiranih crkava: »Ugovor koji smo potpisali nije sličan onima koje je potpisala Rimokatolička crkva, jer ono su međudržavni ugovori. Ovaj ugovor regulira osnovna prava i mogućnosti djelovanja naših crkava za opće dobro u Hrvatskoj. Ono bitno što je njime prepoznato i rečeno je to da su crkve reformacijske baštine zajednice hrvatskog korpusa, da su ovdje stoljećima prisutne i dobrodošle«.
Dr. Petar Kuzmič, predsjednik Evanđeoske (Pentekostne) crkve u Hrvatskoj također se slaže da Ugovor ne predstavlja znatniji pomak u odnosu na postojeći zakon. »Očekuje se da svi hvalimo završenje jednog procesa. Ja imam određene rezerve, što sam rekao i u Vladi prigodom potpisivanja, ali ne može se 'kriva Drina' tako lako ispravljati. Na neki način svi smo limitirani međudržavnim ugovorima Svete Stolice i Republike Hrvatske koji su sklopljeni prije donošenja Zakona o pravnom položaju vjerskih zajednica. Tu se išlo obrnutim procesom. Sad, da se nekako isprave nepravde prema nerimokatoličkim vjerskim zajednicama, išlo se na te ugovore«, kaže Kuzmič.
O tome što je specifično Evanđeoska zajednica dobila Ugovorom Kuzmič kaže: »Dobila je javnu legitimaciju da je u pravima izjednačena s većinskom Rimokatoličkom crkvom kao i s SPC-om i Islamskom zajednicom, koje su potpisale ugovor krajem prošle godine. A za manjine je to važno. Mi jesmo manjina, i za crkve protestantske, dakle reformacijske baštine je to posebno važno jer nas vrlo često nedovoljno educirana javnost promatra u stilu: 'Protestanti, ah, tamo neki religijski štrajkači!'«. U tom kontekstu, smatra dr. Kuzmič, »odnos prema manjinama je u našem društvu problem na svim razinama, jer društvo još nije prošlo, jungovski rečeno, onaj proces individuacije koji je protestantizam donio na Zapad«.
Kuzmič također ističe da je sklapanje ovih ugovora »na neki način priznanje da raniji pokušaji homogenizacije Hrvatske prema etnoreligijskom obrascu nisu sasvim prevladani pa smo u tom pluralnom prostoru priznati kao ravnopravni članovi«.
Razloge zbog kojih se toliko dugo čekalo s potpisivanjem ugovora iako su prve inicijative i prijedlozi ugovora Vladi podneseni prije nekoliko godina, dr. Kuzmič vidi u činjenici da je to »bila sporedna stvar za Vladu«. »To nije bilo ni na kakvoj listi prioriteta, na mnoge se inicijative uopće nije odgovaralo. I to je ogledalo naše stvarnosti. Jer, čim ste manjina doći ćete na red 'kad mi možemo i kad mi hoćemo'. Iako je to čudno, jer mi kao manjina nismo ovdje 'petokolonaši' nego iznimno važan most prema Europi. Mi smo ambasadori prekogranične suradnje. I na humanitarnom planu smo učinilo mnogo, što isto nije dovoljno priznato u javnosti«, naglašava dr. Kuzmič. Ipak, dodaje, ne može se zanijekati napredak u pogledu priznavanja jednakosti svih vjerskih zajednica, a popratne teškoće samo su »slika našeg puta prema civilizacijskoj zrelosti«.

Gordan Pandža