Iz neba pa u rebra: sada bi na Sljemenu i zatvoreno skijalište

Zar se novac poreznih obveznika nema trošiti na što drugo osim na skijalište, makar svi građani još nemaju ni vodovod i kanalizaciju, makar nedostaju vrtići...

Posljednji projekt arhitekta Branka Kincla o izgradnji natkrivene skijaške staze na Sljemenu, široke 30 a duge 1,2 tisuće metara, prevršio je svaku mjeru. Iz obijesti neki više ne znaju što bi.
Već smo, naime, navikli da zamjenik gradonačelnice Milan Bandić i direktor Trgovačkog društva Sljeme-Medvednica Dragutin Žiljak, kojima se u posljednje vrijeme pridružio i direktor skijaške reprezentacije Vedran Pavlek, kuju planove o pretvaranju sljemenskog skijališta u svjetsko skijalište, što god to značilo. Kako se dosadašnji planovi teško ostvaruju, sad se Branko Kincl javio s novim projektom, s kojim je trojac oduševljen.
A cijena toga zatvorenoga skijališta bila bi prava sitnica – 60 milijuna eura. Ali, kažu, onda bi se na Sljemenu moglo skijati oko 250 dana u godini. Slično su govorili i kada su nabavljali topove za snijeg od kojeg, lijepo se vidi, nema ništa.
Zar se novac poreznih obveznika nema trošiti na što drugo osim na skijalište, makar svi građani još nemaju ni vodovod i kanalizaciju, makar nedostaju vrtići... Ali, ništa zato, glavno da imaju gdje skijati.
Već je ionako prevelik novac utrošen na kupnju i izgradnju sustava za umjetno zasnježenje. Taj je sustav, prema izjavama Bandića i Žiljka, trebao osigurati 100 dana skijanja na Sljemenu. Ali ništa od toga – sljemensko skijalište ove je sezone i dalje zatvoreno. Jer nestalo je vode u akumulacijskom jezeru – bazenu podno Crvenog spusta, previsoke su i vlaga i temperatura pa se umjetni snijeg ne može raditi čak ni da je tamo 100 topova.
No, Bandić i Žiljak ne odustaju pa se kupnjom novih topova i novim projektom žele nastaviti boriti protiv klime i premale visine Sljemena. Žiljak je, naime, najavio da će se ove godine za 42 milijuna kuna kupiti 10 novih topova, strojevi za uređenje staza te da će se pojačati rasvjeta Crvenog spusta. A treba, kaže, izgraditi i novo akumulacijsko jezero makar ni u postojećem nema vode. I stručnjaci kažu da izvori presušuju i da je općenito sve manje vode na Medvednici.
Bez obzira na to, Bandić i dalje rabi svoju omiljenu poštapalicu »stručnjaci će odlučiti«, a od pravih i objektivnih stručnjaka ni »s«.
Pri svim tim planovima i realizacijama uporno se zanemaruje da je Medvednica zaštićeno područje – Park prirode, i da nije donesen prostorni plan tog područja. No, Grad to nije briga, jer zna da ima posla s »mekanim« Ministarstvom zaštite okoliša. A djelatnicima Javne ustanove Park prirode Medvednica, koji bi trebali brinuti o Parku, svi ti planovi i devastacija Medvednice tjeraju suze na oči, no oni su nemoćni.
Bandić i Žiljak svoje su planove o super-skijalištu prvo opravdavali Janičinim skijaškim uspjesima i interesom građana, kojima je »neophodno svjetski uređeno skijalište«, iako i dalje odlaze na skijanje u Austriju, Italiju i Francusku, a od nedavno i u Bugarsku. Sada im ni ta opravdanja ne trebaju, jer – Bandić je Bandić.

Gordana Petrovčić