Legenda o izgubljenom kontinentu

Nakon Atlantskog oceana, Egejskog mora, Sahare, Arktika, Britanskih otoka, Tihog oceana i mnogih drugih mjesta širom svijeta, Atlantida je ponovno otkrivena u Španjolskoj

Satelitske slike Marisme de Honoyos, područja u južnoj Španjolskoj u blizini grada Cadiza, otkrivaju na tlu pojave koje bi mogle odgovarati Platonovu opisu Atlantide. Tako barem smatra dr. Rainer Kühne sa Sveučilišta u Wuppertalu u Njemačkoj.
Werner Wickboldt, oduševljeni atlantidolog, smatra da je to jedino mjesto koje odgovara Platonovu opisu. Nije vjerojatno da bi se s tom tvrdnjom složio Platon, ali on je umro prije više od dvadeset tri stoljeća, pa ne može reći ništa više od onoga što je ostalo u njegovim spisima. Drugi znanstvenici su znatno oprezniji i smatraju da bi pojavu uočenu na satelitskim snimcima prvo trebalo istražiti i datirati, a tek nakon toga donositi zaključke.
Priča o Atlantidi obično se smatra grčkom legendom, ali to je samo djelomično točno jer se Atlantida ne spominje niti u jednoj grčkoj legendi ili mitu. Priču o Atlantidi i njen precizan opis dao je Platon u dijalozima Timej i Kritija. Od tada do danas traje zagonetka koja zbunjuje znanstvenike: je li legenda o izgubljenom kontinentu Atlantidi izmišljena ili iza nje postoji neka povijesna realnost?
Platon je Atlantidu smjestio u Atlantski ocean, na otok veći od Azije i Libije zajedno. Ondje je bog mora Posejdon uzeo smrtnu ženu po imenu Klejto, a njihovi sinovi vladali su otokom. Prirodni resursi otoka bili su neiscrpni, a kraljevi Atlantide bogatiji od svih drugih vladara koji su ikada vladali. Prijestolnica Atlantide bila je čudesne ljepote i veličine, a zemlju oko nje oblikovao je Posejdon, okruživši je koncentričnim prstenima zemlje i mora.
Od tada do danas Atlantida je izrasla u suvremenu legendu zapadne civilizacije, kao što su Superman ili NLO. Brojni stripovi, romani i filmovi razvili su motiv Atlantide do neslućenih razmjera. Ona je postala super-civilizacija čiji su svećenici raspolagali velikim okultnim moćima i prerano razvijenom znanošću – zrakoplovima, podmornicama, laserima i nuklearnom energijom koja je izmakla kontroli i prije više od 11.000 godina uništila civilizaciju Atlantide.
Mnogi pisci znanstvene fantastike civilizaciju Atlantide prikazuju kao da je još živa, tek izmijenjena u skladu s promjenama okoliša. Omiljenu metodu istraživanja atlantidologa inaugurirao je jedan od najvećih mistika 20. stoljeća, Edgar Cayce. On se u snu vraćao kroz prošle živote sve dok se ne bi sjetio iskustava koja je doživio kao građanin Atlantide. Oni koji nisu raspolagali Cayceovim sposobnostima pribjegavali su hipnotičkoj regresiji sa istim ciljem.
Ničega od ovoga nema kod Platona. Ali, najgore po Platona je to što je znanost dokazala da otok razmjera Atlantide nije mogao postojati u Atlantiku. Tada su počeli pokušaji da se Atlantida smjesti negdje drugdje. Osobitu je popularnost stekao pokušaj da se ona poveže s minojskom civilizacijom, a njena propast s eksplozijom otoka Tere, koja se dogodila tijekom vulkanske erupcije. Osim ove teorije, Atlantida se otkrivala svakih nekoliko godina u najrazličitijim dijelovima svijeta.
Nova teorija, koristeći se satelitskim slikama, smješta je u Marisma de Honoyos, slanu močvaru na obalama južne Španjolske, u koju se more uvalilo između 800. i 500. pr. Kr. Ostaci građevina i još vidljivih koncentričnih krugova približno odgovaraju mjerama koje je naveo Platon, pa Kühne smatra da su pravokutni oblici vidljivi na satelitskim slikama ostaci Posejdonova hrama i hrama Posejdona i Klejto.
Slobodno se koristeći raspoloživim podacima, bez prevelikog poštovanja prema njima, Kühne rat između Atlantide i Atene tumači u okviru prodora pomorskih naroda u Egipat, Cipar i na Levant 1200 godina prije Krista.
Ne previše kreativno Atlantida se ponovno veže uz kulturu Tartessos, željeznodobnu kulturu južne Španjolske, uz koju su i neki raniji istraživači vezali Atlantidu.
Iako lopata ne izgleda kao nešto što bi se moglo mjeriti s visokom tehnologijom koja stoji iza satelita i uz njegovu pomoć vršenih istraživanja, priču o novom otkriću Atlantide valja riješiti upravo uz pomoć lopate. Valja otići u Marisma de Honoyos i otkopati ostatke koji su zamijećeni, datirati ih, a tek potom smišljati teorije. Iako je lakše teoretizirati bez podataka – to ostavlja više slobode.

Tihomir Tonković