Kobni vodostaj Save od 514 centimetara iznad normale

Te je noći 17 ljudi izgubilo živote, tisuće ih je ostalo bez krova nad glavom, savske vode »progutale« su gotovo 6000 hektara užeg gradskog područja dugog 14 i širokog četiri kilometra

U tamnoj kišovitoj noći sa svih strana čula su se dozivanja u pomoć i plač. Nije bilo dovoljno čamaca da se svima pritekne u pomoć, ali kad se začuo krik, 'Pomozite, ovdje je rodilja', tri muškarca napustila su čamac koji je upućen na mjesto odakle se čuo ženski vrisak. Bila je to Ana Horvat koja je prvi put trebala postati mama«.
Pisalo je to u Vjesniku od 27. listopada 1964. godine u tekstu koji je opisivao katastrofalnu poplavu koja je snašla Zagreb. Vodostaj Save dosegao je do tada rekordnih 514 centimetara iznad normale.
Ove godine, u utorak 26. listopada, navršava se 40 godina od najveće poslijeratne katastrofe kada je Sava probila nasipe i poplavila trećinu Zagreba, naselja Trešnjevku, Trnje, Peščenicu i Črnomerec.
»To što sam noćas doživio teško je opisati. Čini mi se kao da sam preživio težak i ružan san zajedno s drugovima koji su noćas s krovova skidali mališane, njihove rodiTElje i preplašene starce«, opis je kobne noći kojeg je za Vjesnik davne '64. dao Ivan Brzjak, vozač kola Stanice za hitnu pomoć.
Te je noći 17 ljudi izgubilo živote, tisuće ih je ostalo bez krova nad glavom, savske vode »progutale« su gotovo 6000 hektara užeg gradskog područja dugog 14 i širokog četiri kilometra. Pod vodom koja je nezadrživo nadirala svoje je domove napustilo oko 40.000 ljudi koji su potražili sigurniji smještaj pod krovovima prihvatilišta, škola, đačkih i studentskih domova, društvenih prostorija, kod rodbine i prijatelja.
Osim stanova, ulica, parkova, mostova i nasipa vodena stihija oštetila je i brojna poduzeća, a proizvodnja se duže ili kraće vrijeme morala obustaviti. Prema procjenama, privredi je poplava nanijela više od 17 milijardi dinara štete. Ukupne štete od poplave procijenjene su na više od 100 milijardi dinara.
»U sivo i maglovito jutro 26. listopada, 1964., Savskom cestom nisu kloparali tramvaji. Savskom su plovili čamci. Žuta prljava voda razlila se kao jezero, tamni krovovi i crni redovi građana koji stoje bespomoćno na svim prilazima do kojih je voda stigla. Svuda ista, tužna slika. Izbjeglice s djecom na rukama, radnici i činovnici s arhivama i alatom, starice s krletkama i jastucima pod rukama«. Pisale su tada novine.
Vodena bujica zaustavljena je kod Studentskog centra na Savskoj cesti nasipom podignutim od vreća ispunjenih pijeskom. A voda se s poplavljenih područja počela povlačiti pred kraj dana, 27. listopada.
»Zbog prodora vode koji je onemogućio rad u prostorijama Vjesnika u Odranskoj, redakcija je oformljena u prostorijama na Cvjetnom trgu. I zahvaljujući zagrebačkoj redakciji Borbe i štamparijama Informatora i Grafičkog zavoda Hrvatske oko podneva 27. listopada, izašlo je izvanredno zajedničko izdanje Vjesnika i Večernjeg lista«, ispričao nam je Božo Novak tadašnji direktor Vjesnika. Kao zajedničke novine Vjesnik i Večernji list nastavili su izlaziti narednih pet dana.
U noći na 26. listopada 1964. plaćen je skupi danak dugogodišnjoj nebrizi za uređenje vodnih tokova, a iste jeseni velike poplave zahvatile su i Istru, Posavinu i krajeve duž Drave.
Repriza poplave iz '64. umalo se dogodila 4. prosinca 1966. godine. Zagreb je tada spašen zahvaljujući obnovljenim nasipima i skretanjem bujica u Lonjsko polje.
»Početkom 80-ih godina prestalo se s radovima na oteretnom kanalu Sava-Odra, a do te godine napravljeni su i rekonstruirani savski nasipi. I tada se stalo iako time sustav obrane Zagreba od poplava nije završen. Od slovenske granice do Podsuseda nasipi nisu napravljeni jer se čekalo da zajedno s HEP-om krenemo u izgradnju hidrocentrala na Savi. No, kako do toga nije došlo tolike godine, ove smo godine počeli s izgradnjom betonskog zida i nasipa«, rekao nam je, u povodu 40. obljetnice, Vladimir Jurašić, direktor vodnogospodarskog odjela za slivno područje grada Zagreba u Hrvatskim vodama.
Od poplava nikad nema apsolutne sigurnosti, kao ni od drugih prirodnih nepogoda. Dokaz za to su i velike poplave koje su pogodile Europu 2002. godine. No, za Zagreb se može reći, kažu u Hrvatskim vodama, da je - siguran od poplava. Nasipi kroz njega izgrađeni su prema kriteriju »hiljadugodišnjih voda« i još 1,2 metra viši. A dugi su oko 110 kilometara. O sigurnosti izgrađenih nasipa i odvodnog kanala govori i podatak da je nakon 1964. kroz Zagreb dva puta prošao još veći vodni val nego te godine.
Danas tek pokoja prizemnica uz Savsku cestu podsjeća na davnu '64. kao i tada izgrađena privremena naselja Retkovec i Botinec u kojima i dan-danas žive ljudi.

Gordana Petrovčić