Izvanredna stanja, politički potezi i ulazak u EU

U Hrvatskoj je prijeko potrebno povezati operativne organizacije u cjelovit i djelotvoran sustav, što je svuda u svijetu osnovni zadatak profesionalne državne uprave za izvanredna stanja. Uprava takva sustava postigla bi dobre rezultate sa 30-40 iskusnih stručnjaka za različite krize, a troškovi njena rada u godini dana bili bi manji nego jednodnevna šteta od mirnodopskih kriza u Hrvatskoj

BRANIMIR MOLAK

Nedavna saborska rasprava o upravi i o zakonu o zaštiti i spašavanju pokazala je da političari ne razumiju o čemu je riječ. Misle da će premještanjem pojedinih operativnih dijelova sustava (koji treba tek ponovno uspostaviti) iz nekoliko ministarstava pod mjerodavnost Vlade nešto djelotvorno napraviti, a to je samo prelijevanje iz šupljega u prazno. Misle da će promjenom telefonskog broja 985 na 112 – kažu zbog EU – sve probleme riješiti.
Sustav obrane, zaštite i spašavanja stanovnika, dobara i okoliša, primarno je sigurnosno pitanje svake države, pa bi tako trebalo biti i u Hrvatskoj. O tome da ga treba ponovno izgraditi upozoravali smo političare – od ministara do predsjednika Republike.
Metodologiju za uspostavu sustava (SAD – NATO) donio sam još 1991. iz Washingtona i sustav smo izgradili do kraja 1993. pri MORH-u, da bi zatim sve bilo razoreno na početku 1994., a takvo je stanje i danas.
Mnoge su opasne pojave (prirodne ili one koje izaziva čovjek) koje mogu ugroziti stanovnike, dobra i okoliš, a broj izgubljenih ljudskih života je od 10 do 300 tisuća na godinu. Najviše života odnijele su ekstremne prirodne pojave, kao što su oluje i poplave (Bangladeš 1970. – 300 tisuća poginulih), potresi (Kina 1976. – 250 tisuća poginulih), tropski uragani i tajfuni, vulkanske erupcije, a ponekad i one izazvane djelovanjem tehnologije (Bhopal, Indija – 5000 poginulih).
U Hrvatskoj, na sreću, dosad nije bilo takvih katastrofa, ali je bio rat. U agresiji na Hrvatsku ubijeno je više od 14 tisuća ljudi i ranjeno oko 30 tisuća ranjeno. Izravne štete uzrokovane ratom procjenjuju se na više od 30 milijardi dolara. Krize ili izvanredna stanja u Hrvatskoj (bez rata) izazivaju štetu, u prosječnom iznosu (1980. – 2002.) od oko 240 milijuna dolara ili oko 1,5 milijardi kuna na godinu.
Najveća je šteta (39 posto) od suše, slijede oluje, tuče, snijeg i mraz (31,2 posto), potresi (12,4 posto), zatim poplave (7,9 posto) i požari (7,3 posto).
Izvanredna stanja izazvana ljudskim djelovanjem su sljedeća: nekontrolirana oslobađanja opasnih tvari, požari i eksplozije, radioaktivnost ili nesreće u nuklearnim elektranama, prekidi opskrbe (voda, hrana, energija...), unutrašnje smetnje (terorizam i nemiri), te lomovi brana ili nasipa, a šteta je znatno manja od onih izazvanih prirodom.
Brojne su operativne organizacije koje trebaju imati jednoznačno određene obveze i prava u djelotvornom sustavu obrane, zaštite i spašavanja u slučaju izvanrednih stanja ili kriza: zdravstvo, vatrogastvo, vojska i policija, vodoprivreda, energetika, šumsko gospodarstvo i druga javna poduzeća i usluge, prometne organizacije, industrija, organizacije uprave, hidrometeorološka i seizmološka služba, javno informiranje, humanitarne udruge, školstvo...
Bit problema u Hrvatskoj jest nužnost povezivanja tih operativnih organizacija u cjelovit i djelotvoran sustav, što je svuda u svijetu osnovni zadatak profesionalne državne uprave za izvanredna stanja. Poslovi takve uprave su i procjene ugroženosti; uspostava zakonodavstva koje regulira djelatnost; koordiniranje i upućivanje različitih republičkih resora na izradu akata koji određuju odgovornosti, obveze i postupanje u pojedinim vrstama kriza; davanje stručne osnove za organiziranje i djelovanje županijskih profesionalnih organizacija te za uspostavu sustava komuniciranja u krizama; briga o resursima za djelovanje (kadar, oprema, školovanje, pogoni), izrada, pregledavanje i odobravanje planova pripravnosti i djelovanja za slučaj kriza te drugo.
Ponovno izgraditi djelotvoran sustav
Spomenuta uprava postigla bi dobre rezultate sa 30-40 zaposlenih iskusnih stručnjaka za različite krize, a troškovi njena rada u godini dana bili bi manji nego jednodnevna šteta od mirnodopskih kriza u Hrvatskoj. Uz to, u županijama je potrebno oko 150-200 ljudi ili ukupno 200-250 ljudi u cijeloj državnoj upravi za obranu, zaštitu i spašavanje, što je pokazalo iskustvo iz Domovinskog rata.
To je velika razlika prema broju od gotovo tri tisuće iz MUP-a, MORH-a i HMZ (hitne medicinske pomoći), većinom nekompetentnih osoba za posao koji treba obavljati takva uprava, što u ustroju tzv. uprave zaštite i spašavanja žele formirati oni koji ne razumiju što je to sustav.
Šteta izazvana elementarnim nepogodama u Hrvatskoj – 1,5 milijardi kuna na godinu – manja je nego što će biti trošak iz proračuna (2,64 milijarde kuna na godinu) za članstvo Hrvatske u EU godine 2007., u slučaju da je prime.
Ne treba zaboraviti da se treba pripremiti i za slučaj rata, ako politika iz prethodnog nije dovoljno naučila te ponavlja iste pogreške, a nedavne provokacije u Vukovaru i Zagrebu, kao i rezultat izbora u Srbiji, pokazuju da možda nije.
Stoga u Hrvatskoj treba ponovno izgraditi djelotvoran sustav obrane, zaštite i spašavanja stanovnika, dobara i okoliša, kao što smo ga izgradili za Domovinskog rata, ili još bolji.
Autor je doktor tehničkih znanosti.