Turska nudi Armeniji zajedničko istraživanje o genocidu

Iako je desetljećima odbijala navode da su zločini ikad počinjeni, Turska je, izložena sve većem pritisku međunarodne javnosti, pokazala spremnost da preispita taj dio svoje vrlo maglovite prošlosti

ANKARA (Od Vjesnikova dopisnika) - Armenci su diljem svijeta u nedjelju su počeli obilježavati tjedan tragičnog povijesnog događaja, genocida nad stotinama tisuća svojih sunarodnjaka koji su navodno prije 90 godina (24. travnja 1915.) počinili pripadnici oružanih snaga bivšeg Otomanskog carstva.
To povijesno podsjećanje i otvaranje starih rana burne povijesti na prostorima Anatolije izaziva prave noćne more u zemlji članici NATO-a Turskoj koja 3. listopada počinje pregovore o ulasku u punopravno članstvo EU.
Armenija je nakon stjecanja neovisnosti poslije raspada Sovjetskog Saveza učinila goleme napore da međunarodna zajednica masakre iz vremena Prvog svjetskog rata okarakterizira kao genocid.
Dramatična zbivanja na prostorima bivše Jugoslavije, na Kosovu, u Ruandi i drugdje, skrenula su pozornost svijeta na masovne zločine i progone stotina tisuća ljudi, te potaknula i izvukla na svjetlo dana gotovo stoljetni »armenski slučaj«. Prema tvrdnjama Armenaca, organizacija Mlada Turska koja je na izvela revoluciju 1908., provela je na jugoistoku zemlje deportaciju i masakr oko 2,5 milijuna pripadnika armenske kršćanske populacije. Turska poriče da je progon Armenaca bio planiran, navodeći da su obje strane imale velike gubitke. »Zločini se možda i jesu dogodili, ali ih je počinila nekolicina pojedinaca, kako Turaka tako i Armenaca«, stajalište je službene Ankare.
Iako je desetljećima odbijala navode da su zločini ikad počinjeni, Turska je, izložena sve većem pritisku međunarodne javnosti, pokazala spremnost da preispita taj dio svoje vrlo maglovite prošlosti. Vlada u Ankari je povukla politički potez bez presedana: ponudila je Armeniji izradu zajedničke studije o krvavim zbivanjima koji su kulminirali početkom Prvog svjetskog rata, ali i pronalaskom nafte na Srednjem istoku. Armenija je taj prijedlog odbacila.
Armenski književnik i publicist Peter Balakian koji živi u SAD-u kaže da su o genocidu već obavljena temeljna istraživanja. On pritom navodi i istraživanje Međunarodne udruge povjesničara kojim je, kako tvrdi, dokazano to zlodjelo. Balakian ističe da sve više država priznaje da se radilo o genocidu. Podsjeća kako su to već učinile kanadska i švicarska vlada (prošle godine), Francuska 2000., danski i talijanski parlament te Vatikan. »To je jasan znak da su povjesničari tijekom nekoliko posljednjih desetljeća briljantno obavili svoj posao«, ističe Balakian.
Međutim, to mišljenje ne dijeli i američki sveučilišni profesor Justin McCarthy. Poznati povjesničar je na predavanju, koje je održao u turskom parlamentu 25. ožujka, odbio armenske tvrdnje da je Otomansko carstvo počinilo genocid. »Bio je to jednostavno rat, a ne genocid«, rekao je. Profesor McCarthy je, ustvrdivši da je na prostorima Anatolije u to vrijeme živjela manjinska armenska zajednica od oko 900.000 stanovnika, tadašnja krvava zbivanja smjestio u okvir borbe velikih sila za utjecaj na prostorima kolabirajućeg »bolesnika na Bosporu«.
U svakom slučaju, mnogo se očekuje od međunarodnih skupina i nevladinih organizacija koje rade na pomirenju Armenije i Turske. David Philips iz Vijeća za međunarodne odnose smatra da su neki preduvjeti koji se postavljaju za čin pomirenja naprosto kontraproduktivni. »U nekim krugovima u Armeniji postoji uvjerenje da, prije bilo kakvih pregovora, Turci moraju priznati počinjeni genocid, platiti odštetu i vratiti otetu zemlju«, kaže Philips. On smatra da takav stav ne može predstavljati nikakav temelj za ozbiljne razgovore. Philips podsjeća da se ultranacionalisti u Turskoj također protive bilo kakvim akcijama oko armenskog pitanja. »Oni ih povezuju s rješavanjem pitanja teritorija koje su Armenci okupirali u Azerbajdžanu.«
David Philips smatra da Armenija i Turska, vođene nacionalnim interesima, moraju imati znatno umjerenija stajališta. Po njemu, obje susjedne zemlje dobile bi mnogo ako bi otvorile svoje granice za putovanja i trgovinu. To bi, uvjerenje je mnogih analitičara, bio najbrži put do povijesnog pomirenja Armenaca i Turaka.

Salih Konjhodžić