TV dnevnici zatrpani gušenjem kokoši

Dobro je i potrebno ljude upozoravati na moguću opasnost, ali ne tako da ih se dva sata plaši, pa zatim pet minuta umiruje

DUŠKO MILIČIĆ

Nitko ne spori da se ljudi moraju zaštititi od možebitne mutacije virusa ptičje gripe i da je glavna mjera tamanjenje domaće peradi. Masovna ubijanja nikad nisu nježna, ali prestrašno je punih 15 minuta gledati prepade na pospane kokoši u kokošinjcima i bacanje poluživih u vreće. Jasno je što se domaća perad uklanja iz područja ugroze da ne bi na njih prešao virus s divljih ptica, ali se ljudi pitaju zašto se umjesto goleme gospodarske štete živad ne zakolje i zamrzne. Naravno dok još nije inficirana. Unatoč često ponavljanoj obavijesti da i kod zaraženih ne postoji opasnost za jelo ako se dobro termički obradi..
U nas je peradarstvo jaka gospodarska grana i tamo gdje doista postoje pouzdani dokazi da perad nije zaražena, moguće ju je sačuvati u većim količinama u zamrznutom stanju uz već rečena jamstva. Ako dobro razmislimo o izvorima iz kojih se širi virus ptičje gripe, priznat ćemo da smo zbunjeni. Ako je sve počelo u Vijetnamu i Kini, odakle isti virus u južnoafričke papige u tako kratkom vremenu? Ptice u jeseni putuju u toplije krajeve, pa odakle zaražena patka kraj Stockholma? Spekulativno, virusi su mogli biti inaktivni kroz neko razdoblje, ali koji bi im bio poticaj da postanu patogeni eto na svim dijelovima kugle zemaljske gotovo istovremeno, ili s malim kašnjenjem? Dobro je i potrebno ljude upozoravati na moguću opasnost, ali ne tako da ih se dva sata plaši, pa zatim pet minuta umiruje. Strah pred nečim gdje smo nemoćni, dovodi do velikih gospodarskih šteta i nepotrebnih stresnih situacija opasnih po zdravlje i život.
Riječ eutanazija je naravno bila u pogrešnoj upotrebi.
Autor je doktor medicinskih znanosti, sveučilišni profesor u mirovini
iz Zagreba.