Ivana Bogom odabrana

Rijetko je koja žena toliko utjecala na povijest svoje domovine i naroda kao Jeanne D'Arc, Ivana Orleanska, jednostavna seoska djevojka, koja je u 17. godini stala na čelo francuske vojske

Legenda kaže da su joj se u trinaestoj godini života ukazali sv. Mihovil i svete djevice i mučenice Katarina i Margareta, te su joj u ime »Nebeskog Kralja« objavili da je njezina životna zadaća osloboditi Francusku od Engleza i svečano okruniti kralja. Ivana isprva nije vjerovala da su joj sveci i Bog podarili takvu misiju, ali u jednom je trenutku odlučila poslušati taj poziv i dati sve od sebe da ispuni taj veliki zadatak…
Ta se krhka djevojčica rodila šestog dana prvog mjeseca u godini 1412. u Domremyju, u francuskoj pokrajini Lorene, u seljačkoj obitelji Jakova D'Arca i Izabele Romée koja je imala petero djece. Do trinaeste je živjela kao obična seoska djevojčica, osim što je bila iznimno osjetljiva, dobroćudna, vedra, pobožna i s istančanim osjećajem i ljubavlju prema siromašnima.
O zadaći koja joj je objavljena ukazanjima 1429. govori Robertu de Baudricourtu, kapetanu Vaucouleursa i uvjeri ga u istinitost svojih tvrdnji. On joj je dao pratnju i poslao je kralju u Chinon. Nakon 11 dana jahanja Ivana ulazi 23. veljače u Chinon, a dva dana poslije primio ju je sam kralj. Šalje je u Poitiers da je ondje ispitaju teolozi i prelati. Ispitivali su je tri tjedna i potom izrekli povoljan sud o njoj. Priznali su joj njezina ukazanja i Ivana je za kratko vrijeme pokrenula nepokretna kralja i na njegov dvor i među njegove vojnike unijela borbeni duh i želju za oslobađanjem domovine.
Naime, otkada je Vilim Osvajač, otisnuvši se iz Normandije, osvojio Veliku Britaniju i postao njenim kraljem, Engleska je držala u svojoj vlasti neke dijelove Francuske. Stoga su Englezi 1339. htjeli vojno pokoriti cijelu Francusku i tako je počeo poznati stogodišnji rat između Francuske i Engleske. Otočki su osvajači bili znatno jači, vojno i financijski, i uskoro su zauzeli gotovo cijelu Francusku.
Država je proživljavala jednu od najvećih katastrofa u svojoj povijesti - osiromašenom, opljačkanom i spaljenom zemljom hodale su gomile razbojnika, pljačkaša svih vrsta, kažnjenika, dodatno uništavajući ionako siromašno i nemoćno stanovništvo, posebno seljake. Polja su bila neobrađena i zapuštena, svuda su se osjećali anarhija, bezvlađe i kaos. Francuzi su međusobno bili posvađani, nesložni, a kralj Karlo VII., bio je običan slabić, još i neokrunjen za kralja. A Englezi su već, sa svojom golemom i snažnom vojskom stajali pred Orleansom, koji su potom, bez velike muke i osvojili, te pošli u daljnje pohode. Francuzima je moral strašno pao i baš u toj očajnoj i bezizlaznoj situaciji na povijesnu pozornicu dolazi Jeanne D'Arc, Ivana Oreleanska, kako legende kažu, »Bogom odabrana junakinja«, kao uzor pravog domoljublja, koja će svoju domovinu izvesti iz poniženja i vratiti joj otetu čast.
Tako je 30. svibnja na čelo francuske vojske koja je pošla prema Orleansu stala ta mlada seoska djevojka i nakon dvije pobjedonosne bitke grad i njegova okolica bili su oslobođeni. Potom su Francuzi dalje pošli prema Reimsu i kod Pataya izvojevali još jednu pobjedonosnu bitku. U reimskoj katedrali kralj je pomazan i okrunjen, kao i njegovi prethodnici, i upravo će taj događaj ujediniti dotad razjedinjene Francuze.
Zatim su se svi gradovi kojima je kralj prolazio počeli natjecati u tome tko će mu odati veću počast, kažu francuske kronike. Ivana je sada htjela voditi rat dok Englezi ne budu posve otjerani iz Francuske, ali, slavom zabljesnut kralj Karlo VII. je, pod utjecajem lažnih i loših savjetnika, počeo voditi vlastitu politiku, iako za to nije imao sposobnosti, a narod je to dobro znao.
Nakon neuspjeha kod Pariza, gdje je Ivana čak bila ranjena, morala je prekinuti borbu. Nastavila ju je tek u proljeće 1430., kad je pošla u Compiegne, koji je opsjedala moćna burgundska vojska. Nažalost, ondje su je zarobili i ubrzo predali Englezima. Protiv nje je pokrenut postupak; predaje govore da je svojim sucima odgovarala nevjerojatno jasno, teološki točno. Osudili su je i proglasili vješticom, te je 30. svibnja 1431. spaljena na lomači u Rouenu. Njezin je pepeo prosut u Seinu.
No Ivana Orleanska ostala je zauvijek upisana u svjetsku povijest, kao heroina, mučenica i svetica. Iako je živjela samo 19 godina, Crkva ju je 1909. proglasila blaženom, a jedanaest godina poslije, 1920. i svetom. O njoj su napisane brojne pjesme, prozni radovi i izrečeni teološki i filozofski stavovi.

S križem u smrt
Ivanu Orleansku mnogi su mislioci uspoređivali s Isusom Kristom. Englezi su je proklinjali, proglašavali vražjom kćeri i optuživali je da je u savezu s Beelzebubom. Kao i Kristu, i njoj su najprije vikali »Hosana«, a potom »Razapnite je!«. I nju su njezini ljudi ostavili i predali neprijateljskim Englezima. Jednako kao i Isus, pred svojim je istražiteljima i krvnicima stajala potpuno sama, bez ikakve obrane, osim svoje vlastite riječi. Vojnici su je zlostavljali, ali je ipak hrabro govorila. I Ivanini su suci bili pismoznanci i predstavnici neprijatelja, u njezinu slučaju Englezi, koji su sudili i provodili presudu. Sudska je presuda glasila da je kriva, iako su tome pridonijeli mnogi lažni svjedoci, a po izvršenju presude, njezinim su posmrtnim ostacima uskraćene počasti. Kronike pišu kako je Ivana s Kristovim imenom na usnama trpjela i umrla.

Andrea Latinović