Nezaposlenih 35.000 manje

Diplomirani inženjeri građevine i brodogradnje te elektrotehnička struka ne trebaju strahovati za budućnost/ U Splitu se više traže sobarice nego diplomirani ekonomisti, dok je u Istarskoj županiji svaki deseti nezaposleni - trgovac

Od početka godine broj nezaposlenih osoba evidentiranih u Hrvatskom zavodu za zapošljavanje (HZZ) smanjen je za gotovo 35.000. Tako je, u odnosu na siječanjskih 315.000 nezaposlenih, srpanj »zabilježio« njih 270.753. U posljednja dva mjeseca tome je pridonijelo sezonsko zapošljavanje, posebice u turizmu i u građevinarstvu. U svibnju je otvoreno gotovo dvadeset tisuća novih radnih mjesta, a u lipnju tek nešto manje. Ipak, unatoč sezonskim poslovima, činjenica je da nezaposlenost posljednjih godina iz mjeseca u mjesec konstantno otpada. Primjerice, prošla 2005. započela je s više od 330.000 nazaposlenih.
Kad je riječ o zanimanjima koja se najviše traže, trenutačno prednjače »ugostiteljska«, a konstantan je interes za diplomirane inženjere strojarstva i brodogradnje te programere. S druge strane, mnogo je duža crna lista zanimanja koja nitko ne želi.
Prodavači, konobari, administrativni službenici, čistači i kuhari zanimanja su za kojima u splitskoj područnoj službi HZZ-a vlada najveći interes poslodavaca. Zanimljivo je da su najatraktivnija zanimanja za koja nije potrebna visoka školska naobrazba, pa su sobarice traženije od diplomiranih pravnika ili ekonomista. No, upravo su pravnici i ekonomisti najsretniji među nezaposlenima, jer za njihovim zvanjima postoji kakva-takva potražnja, dok se sve ostalo svodi na profesorska ili učiteljska zanimanja, što podrazumijeva povremeni rad na zamjenama po školama.
Slaba je potražnja i za menadžerskim zanimanjima, što je donekle razumljivo s obzirom na to da se središnjice svih većih tvrtki nalaze u Zagrebu, dok su u županiji samo podružnice i ispostave.
Diplomirani inženjeri građevine i brodogradnje te elektrotehnička struka ne trebaju strahovati za budućnost, jer je takvih stručnjaka uvijek malo i za njima vlada velika potražnja. Građevinska struka u Splitsko-dalmatinskoj županiji, kao uostalom i u cijeloj Hrvatskoj, proživljava pravi procvat, što će, prema nekim statistikama, potrajati barem još deset godina.
S obzirom na to da je u tijeku turistička sezona, najviše nezaposlenih posao pronalazi u toj branši.
Najgore stoje kemijska i tekstilna industrija koje zapošljavaju šivače, kožare, obućare, kemijske radnike, tehničare i laborante. Čini se da za takvim zanimanjima nema gotovo nikakve potrebe. Polako nestaju i automehaničarska zanimanja, jer se servisi moderniziraju, a ljudsku snagu mijenjaju računala.
Posljednjih godina u Zadarskoj županiji zaposlenost raste. Najviše se traže uslužna i trgovačka zanimanja, među kojima prednjači potražnja za konobarima i kuharima, zatim jednostavna zanimanja, potom inženjeri i tehničari, stručna i znanstvena zanimanja te na kraju uredski i šalterski službenici. Među nezaposlenima, pak, prednjače: ekonomisti, komercijalisti, administrativni službenici, prodavači i cvjećari.
Pri područnoj službi Pula kronično nedostaje visokoobrazovanoga kadra, primjerice inženjera elektrotehnike, građevine, informatike. S druge strane, među nezaposlenima najviše ima trgovaca, i to oko 500 osoba, što je uistinu mnogo kad je poznat podatak da je ukupan broj nezaposlenih u Istarskoj županiji u lipnju iznosio 4960 osoba, pa je tako u Istri svaki 10. nezaposleni trgovac. Najviše se traže konobari i kuhari, kao i pomoćno osoblje, zatim bravari i zavarivači, općenito zanimanja metalske struke, budući da je brodogradnja s kooperantima poduzetnicima razvila tu potrebu. Iznimno su traženi i radnici u građevini, majstori kamenoklesari, stolari i tesari.
U Istri nitko ne želi zaposliti obućare i tekstilce, oni kao da nikome ne trebaju u istoj su »vreći« i strojarski tehničari, poljoprivredni tehničari te kemijski tehničari, za koje u Istri nema posla. Unatoč svemu, stopa nezaposlenosti u Istri iznosi osam posto, što je relativno pozitivno s obzirom da je nezaposlenost u Hrvatskoj na razini 17,9 posto.
Ove, kao uostalom i prošlih godina, poslodavci u Rijeci tragali su za prodavačima, konobarima, radnicima bez zanimanja, sobaricama, čistačicama, kuharima i kuhinjskim radnicima, komercijalistima, diplomiranim ekonomistima i pomoćnim konobarima. Gotovo nikakvo zanimanje nisu, pak, pokazivali za stenodaktilografe, uredske namještenike, bankovne službenike, radnike na proizvodnoj liniji, mehaničare- elektroničare, poštanske šalterske službenike, knjigoveže, mjenjače novca, vodiče, glačarice, pismoslikare, saldakontiste, fotografe i ribare na moru. [M. Jurković, Lj. Ivićev Balen, S. Brnabić, D. Herceg, S. Oruč Ivoš]