Vratiti ono što je Račanova vlada oduzela

IDS-ovi saborski zastupnici traže da duljina otkaznih rokova bude od dva tjedna do šest mjeseci, a da otpremnine iznose polovicu neto plaće za svaku godinu staža

Zastupnički klub IDS-a priprema za prvo saborsko zasjedanje nakon ljetne stanke prijedlog izmjena Zakona o radu. Riječ je o nizu radnih i socijalnih prava za koja su, podsjećaju u IDS-u, radnici zakinuti u vrijeme koalicijske vlade pod vodstvom SDP-a, u kojoj je isprva kao ministar europskih integracija bio i IDS-ov lider Ivan Jakovčić.
U srpnju 2003. godine vlada premijera Ivice Račana - ne hajući za žestoka negodovanja svih sindikalnih središnjica i velike radničke prosvjede - upola je skratila trajanje otkaznih rokova, a prepolovila je i visinu radničkih otpremnina. Tim radikalnim izmjenama, koje su najviše pogodile radnike s više od 20 godina staža, otkazni su rokovi s dotadašnja dva tjedna do šest mjeseci srezani na najviše tri mjeseca, a uvelike je pogoršan i položaj radnika kod takozvanih malih poslodavaca.
Iako su sindikati upozoravali da će to dodatno srozati ionako mizeran standard radnika, u Račanovoj su se vladi branili tvrdnjama kako su dotadašnja prava bila preveliko opterećenje za hrvatsko gospodarstvo. Ondašnji ministar rada i socijalne skrbi, SDP-ovac Davorko Vidović, uporno je ponavljao da se Hrvatska takvim rezanjem radničkih prava »samo usklađuje« s većinom europskih zemalja, čija zakonodavstva, tvrdio je bivši ministar, i ne poznaju tako široku lepezu radničkih prava. IDS u svom prijedlogu traži vraćanje svih prava na razinu prije srpnja 2003., najavljuje Damir Kajin, potpredsjednik IDS-a i saborski zastupnik, podsjećajući na to kakav su šok tada izazvale zakonske novine, posebice zato jer su došle od vlasti na čelu sa socijaldemokratima, koji su sa sindikatima prije izbora 2000. sklopili i poseban ugovor »Partnerstvo za razvoj«.
»Time su osigurali njihovu izbornu potporu, da bi ih potom izigrali donijevši zakon štetan za radnike i kompromitirajući za socijaldemokrate«, ocjenjuje Kajin čiji se IDS i 2003. protivio mijenjanju ZOR-a.
Ono što je radnike posebno teško pogodilo visina je otpremnina. One su s dotadašnjih pola neto plaće po godini staža, pale na trećinu bruto plaće. Ali ni to nije bilo sve, jer je vlast uvela i ograničenje u visini otpremnina koje zakon dotad nije poznavao. Tako je, po novome, najveća otpremnina mogla iznositi šest bruto plaća, bez obzira na godine radnog staža.
Nikakva utjeha radnicima nije bio ni pokušaj kompenzacije Račanove vlade koja je odredila da radnici - koji su ostali bez posla nakon više od 20 godina staža - na burzi dobiju jednokratnu pomoć od dvije do šest tisuća kuna.
U IDS-ovu prijedlogu velika se pozornost pridaje položaju radnika kod »malih poslodavaca«. To su oni koji zapošljavaju do 20 radnika (ranije do 10 radnika).
»Njima je bivša vlast naročito išla na ruku, što mi je skroz neshvatljivo«, primjećuje Kajin, objašnjavajući da od 2003. »mali poslodavac« brže i lakše može otpustiti radnika, jer ne mora provesti proceduru kao »veliki«. Riječ je o tome da oni ne moraju ponuditi radniku drugi posao niti zbrinuti višak radnika, a ne moraju voditi računa ni o starosnoj dobi, duljini radnog odnosa, socijalnom stanju...

Ivka Bačić