Za roditelje male djece »rad na daljinu«

Izmjenama radno-socijalnog zakonodavstva otvorena je zakonska mogućnost fleksibilnijeg oblika rada, kao što je primjerice »rad na daljinu«

Potvrda o nekažnjavanju i liječničko uvjerenje o psihičkom zdravlju jedini su uvjeti koje većina hrvatskih agencija za privremeno zapošljavanje traži od osoba koje žele čuvati djecu. Preporuke, ako ih potencijalna baby sitterica ima, dobrodošle su, ali nisu i uvjet.
Primjerena skrb o djeci, mahom bebama, dok su na poslu najveći je problem s kojim se bori većina majki. Problem popratnih servisa za zaposlene roditelje s malom djecom prepoznat je i u najnovijem Vladinom prijedlogu nacionalne populacijske politike. Tako se naglašava da je izmjenama radno-socijalnog zakonodavstva otvorena široka zakonska mogućnost fleksibilnijeg oblika rada i radnog vremena. Te zakonske mogućnosti prepuštene su slobodi ugovaranja. To konkretno znači da poslodavci (i privatni i državni) imaju mogućnost zaposliti roditelje s malom djecom na »rad na daljinu«, dakle kod kuće, dakako uz primjenu informacijske tehnologije.
Osim što to poslodavcu pojeftinjuje radnika, majkama s malom djecom ili, primjerice, invalidima, istodobno omogućuju ostanak kod kuće i radni odnos. Na taj način roditeljima se omogućuje bolja usklađenost obiteljskog i poslovnog života. Na žalost, ta se zakonska mogućnost u praksi još malo ( nimalo) koristi.
U Vladinu prijedlogu nacionalne populacijske politike najavljeno je poticanje takva fleksibilnijeg oblika zapošljavanja, i to kroz promociju netradicionalnih oblika rada te edukacije i savjetovanja. Ujedno se najavljuje jača društvena potpora obitelji, odnosno zaposlenim roditeljima, i to na način da se stvore uvjeti za smještaj djece u dječje vrtiće i uključivanje u programe predškolskog odgoja, osiguravanje produljenog boravka ili dvosmjenskog rada dječjih vrtića.
Dok se to ne dogodi, roditeljima bez »baka servisa« ostaje samo mogućnost angažiranja priučenih dadilja ili agencijskih baby sitterica. Osim što je rizik ostaviti bebu ili malo dijete osobi koja možda nema nikakva iskustva, ljubavi prema djeci ili strpljenja za taj posao, riječ je i o popriličnoj svoti novca. Tako osmosatno čuvanje djece putem oglasa ili preporuke mjesečno košta između dvije i tri tisuće kuna. Slična je cijena i putem agencija za privremeno zapošljavanje.
U jednoj zagrebačkoj agenciji s dugogodišnjim iskustvom u privremenom zapošljavanju baby sitterica s punim radnim vremenom, dakle osam sati, mjesečno »košta« 2500 kuna. Roditelji, uza to, agenciji moraju platiti članarinu od 600 kuna.
Ako se, pak, angažira baby sitterica na nekoliko sati dnevno, a to mora biti minimalno tri sata, roditelje će sat čuvanja djece koštati 25 kuna. U agenciji napominju kako se ta cijena odnosi samo na čuvanje djeteta, dakle bez kuhanja ili pospremanja. A sve to bez jamstva da osoba kojoj se povjerava dijete zadovoljava minimalne uvjete stručnosti, poznavanja prve pomoći i slično.
Davorka Malenica Makarović iz udruge Roda, inače voditeljica projekta za vrtiće, majkama (i očevima) savjetuje da tijekom prve godine ostanu uz svoje dijete jer su nezamjenjivi. Dodaje da je ostavljanje djece, pogotovo beba nepoznatim priučenim dadiljama veliki rizik. Jer osim što se one možda neće baviti djecom na primjeren način, uvijek postoji mogućnost zlostavljanja. »Vrtić je u takvom slučaju uvijek bolja opcija«, zaključuje Malenica Makarović.

Silvana Oruč Ivoš