Kršćanski fundamentalizam

Teme koje postavlja kršćanska fundamentalistička i evangelička desnica su nadasve obrana sakralnih institucija, zatim obitelji, američke nacije te borba protiv sekularnoga humanizma

ANĐELKO MILARDOVIĆ

Na tragu promišljanja ponoćne strane druge moderne, stigosmo, eto, i do kršćanskoga fundamentalizma u Americi. Razloga za promišljanje ima više. Najprije valja reći da je američko društvo slobodno i otvoreno i jedno od globalnih modernizacijskih središta druge moderne. U kontekstu teorije refleksivne modernizacije, to je društvo visokoga rizika. Zatim sekularno društvo. No, kao i u svakom društvu, postoji i ona druga strana druge protumoderne koja se pokazuje u svom umjerenom obliku, američki neokonzervativizam, ili pak radikalnijem, američki kršćanski fundamentalizam, koji reagira na aspekte društva rizika, globalizacije i sekularnog društva.
Premda je Amerika sekularno društvo, utjecaj kršćanskoga fundamentalizma na formatiranje politike nije slučajan nego značajan. S druge strane, aktualnoj politici i administraciji, dobronamjerno ili zlonamjerno, pripisuju se obilježja političkoga fundamentalizma, naravno, u kombinaciji s religijskim ili značajnim utjecajem religijskoga. Čini se to u kontekstu sukoba s islamskim fundamentalizmom i pokušajem podastiranja sličnosti dvaju fundamentalizama. Jednoga koji je kombinacija sekularnoga i religijskoga (američki) i drugoga koji je čisto antisekularni i radikalno islamistički.
Izvori američkoga kršćanskoga fundamentalizma podastrijeti su u deset svezaka nauka pod naslovom Temelji iz 1910.-1915. Tih deset svezaka poslužili su kao izvori evangeličkim svećenicima u radu u seminarima. Naziv ili izraz »fundamentalizam« kasnije je 1920. godine koristio Curtis Lee Laws, »urednik konzervativne publikacije Watchman-Examiner«. Rečenih deset svezaka bili su ne samo u funkciji radikalnog tumačenja svetih spisa nego i obrane od liberalizma i Darvinova nauka o podrijetlu vrsta. Ipak valja reći da je Biblija u biti temeljna knjiga na koju se pozivaju fundamentalisti u smislu radikalnog tumačenja i pridržavanja u svim životnim prilikama.
Bruce Lawrence kršćanski fundamentalizma vidi kao »tip religijske ideologije«. Zatim kao reakciju na modernu i modernizaciju, racionalizam, individualizam i sekularizam, sekularni humanizam i na globalizaciju kao što to ističu Jeffrey K. Hadden i Anson Shupe. Njegove ideologijske dimenzije prepoznatljive su u eroziji religijskog pred naletom druge modernizacije. Zatim slabljenju religijskog i zamjeni transcendentnih religija ovozemaljskim svjetovnim »novim religijama«. Njegove ambicije ne zaustavljaju se oko religijskih pitanja i njihova radikalnog tumačenja ili prakticiranja nego prije svega snažnog utjecaja na različite sfere sekulariziranog društva, kao što su zakonodavstvo, odgoj, društvene vrednote, znanost uz odbacivanje znanstvene slike svijeta, poglavito darvinizma, i, naravno, na politiku.
Utjecaj kršćanskog fundamentalizma na politiku relevantan je unutar republikanskog ili konzervativnog političkog sektora u Americi. Dakle, političke desnice. Najprije preko Moralne većine, utemeljene 1979. na čelu s Jerryjem Falwellom, te kasnije 1989. Kršćanske koalicije, koju predvode Pat Robertson i Ralph Reed, dakle, kršćansko-fundamentalističkih lobističkih organizacija kojima kršćanski fundamentalizam predstavlja tek okvir za politiku, isto kao što je Robertsonova »elektronička crkva« puki medijski prozor kroz koji se u formi religijske retorike emitira i trasira politika.
Nova kršćanska desnica u prostor politike nastoji ubaciti ili upucati sve one potpore koje se tiču njihove predodžbe o funkcioniranju američkog društva i politike. Teme koje postavlja kršćanska fundamentalistička i evangelička desnica su nadasve obrana sakralnih institucija, zatim obitelji, američke nacije te borba protiv sekularnoga humanizma. Utjecaj kršćanskoga fundamentalizma na politiku, prema Castelsu, motiviran je nadasve obranom »moralnih i kršćanskih vrijednosti«. Ne vezuje se on samo na praktična unutarnjopolitička pitanja. Kršćanski fundamentalizam negativno reagira na globalizaciju u kojoj prepoznaje aktivnost »svjetske vlade«, koja po njima nastoje »nadomjestiti saveznu vladu SAD-a«.
S druge pak strane, kršćanski fundamentalizam polazi od tradicionalnih predodžbi o postanku Amerike koju su utemeljili kršćani po biblijskoj slici i prilici, a koja je u valovima modernizacije američkog društva zapravo razmrvljena i potpuno nestala. Ili ta slika ima veliku mrenu i koprenu. Vraćanje idealu američkog »romantizma«, ako takav uopće postoji, uza stalno naglašavanje vrednota tradicionalne kršćanske, obiteljske i nacionalne zajednice do razine superpatriotizma ili američkog supernacionalizma, kako gdje, to je ono što se može uočiti u ideologiji kršćanskog fundamentalizma, koji se poziva na prošlost i metodom projekcije prošlosti u sadašnjost nastoji sudjelovati u tvorbi društva po tradicionalnim vrijednostima i božanskom uzoru.
Poteškoća držanja života pod nazorom te mnoštvo izazova u pluraliziranom društvu pred čovjeka postavlja mogućnosti ideologije o američkom snu i uspjehu, koji je ravan i padu, tako da tu začudno ništa nije ako netko ostvari svoj američki san i zbog neodgovornog vođenja života te pogrešnih prosudba i odluka u društvu rizika tresne u egzistencijalnu noćnu moru i noći umotan u novinske listove u podzemnoj željeznici nekih od američkih gradova. Sve je, dakle, otvoreno, sve je, dakle, moguće! Po onoj Gundulićevoj! Izlazi i štapovi te ostala spasonosna pomagala su raznolika, kao i hvatala, pa jedno od njih može biti i ono radikalno, kršćansko fundamentalističko koje bi američko društvo trebalo sačuvati od izazova druge modernizacije svijeta i svih njezinih »zala«, jer se radikalnim zaokretom to društvo po logici fundamentalista može spasiti samo povratkom tradicionalnim vrijednostima u skladu s božanskim načelima.
Gledajući tako stvari u ratu različitih fundamentalizama neopravdano je onda rogoboriti protiv jednog tipa religijskoga fundamentalizma, iz kruga jedne od abrahamskih religija, u njemu prepoznavati opasnost, a pritom pred vlastitim nosom ne vidjeti slične obrasce ponašanja s različitim već poznatim manihejskim marketinškim sloganima. Sličnost je uočljiva i preko nje se ne može tek tako prijeći.
Autor je doktor znanosti, voditelj Centra za politološka istraživanja (www.cpi.hr)