Pogrešna interpretacija govora iz Lanišća

Kardinal Bozanić sagledao je odnos antifašizma i drugih totalitarnih sustava iz perspektive integralnoga humanizma

PAVLE PRIMORAC

Kada se u društvenom životu dogodi da se neki endehazijski nostalgičar očituje kao apologet ustaških zločina, jedan veći dio javnosti takvo rustikalno opravdavanje zločina ocijeni nedopustivim. Smatram to pozitivnim jer nijedno veličanje zločina nije u sebi moralno i dopustivo. S druge strane, pojedini medijski djelatnici kao da nisu dovoljno senzibilizirani osuditi komunističke zločine koji su počinjeni pod velom antifašizma. Dobro je prije nekog vremena rekao povjesničar Josip Jurčević da je »antifašizam komunistička izmišljotina«. Komunisti su se skrili iza te verbalne kovanice da bi neprestano opravdavali i prikrili svoje zločine, te odgajali nove apologete zločina za treće tisućljeće. Kardinal Josip Bozanić pridružio se skupini onih hrabrih i požrtvovnih intelektualaca i antifašizam nazvao pravim imenom. U istarskome mjestu Lanišće, u kojem se obilježavala 60. obljetnica prinosa žrtve na oltar mučeništva mladoga svećenika Miroslava Bulešića, kardinal je bio prilično hrabar. Iz te hrabrosti on je progovorio u duhu integralnoga humanizma i osudio je zločine svih totalitarnih režima.
Najveća tragedija događa se kada pojedinci u svojem srcu još nisu raščistili s određenom solidarnošću prema svim žrtvama, pa postaju implicitni apologeti, u ovom slučaju, komunističkih zločina. Članovi Primorsko-goranskoga HNS-a, umjesto da u svojoj savjesti promisle o onome što je kardinal progovorio, ne samo da kritiziraju kardinala pogrešno interpretirajući da on izjednačava antifašizam s fašizmom i nacizmom nego upadaju i u sekularistički fundamentalizam zamjerajući Crkvi što govori i o nekim svjetovnim pitanjima. A nije problem u Crkvi nego u njima koji je žele ušutkati i ne razumiju njezin proročko-evanđeoski habitus.
Štoviše, žele se prikazati kao neki veliki domoljubi govoreći o Domovinskom ratu kao »antifašističkom«, a nije nužno spomenuti da su pojedini eminentni članovi upravo njihove stranke pridonijeli ponižavanju Domovinskog rata.
Ničim izazvani, oni prozivaju Crkvu kao onu koja je bliska »desnim, konzervativnim i nacionalističkim pozicijama«, što najbolje pokazuje da je njihov motiv kritike upitan. Čini se da im nije bilo da obrane »dignitet« antifašizma nego da se obruše na Crkvu kao fenomen koji je prisutan u društvu i koja bi.
Kardinal Bozanić sagledao je odnos antifašizma i drugih totalitarnih sustava iz perspektive integralnoga humanizma. A to što gospoda iz primorsko-goranskoga HNS-a ne razumiju, neka to sami raščiste za Svevišnjim.
Autor je katolički publicist iz Požege