Nije bilo dokaza o korupciji u policiji?

Slučaj je javnosti bio jako zanimljiv i zbog zvučnih imena Vučkovićevih i Košutićevih navodnih žrtava, jer je bilo riječ o vrlo imućnim poduzetnicima, i zbog zvučnih imena svjedoka

ZAGREB - Petnaest mjeseci nakon što je Županijski sud u Zagrebu proveo istragu, te Uskoku dostavio spis na odlučivanje, Uskok je u četvrtak odustao od kaznenoga progona bivših načelnika Odjela gospodarskog kriminaliteta PUZ-a, Zorana Košutića i Bože Vučkovića, koje je u rujnu 2004. osumnjičio za niz djela traženja i primanja mita, te »pranja novca« kao i od progona Hrvoja Petrača, koji je u istom predmetu bio osumnjičen da je za dvojicu policajaca posredovao u jednom od slučajeva traženja mita.
Time je svoj epilog dobio jedan od svojedobno najrazvikanijih slučajeva navodne korupcije u policiji. Slučaj je javnosti bio zanimljiv zbog Vučkovićevih i Košutićevih navodnih žrtava, jer je bilo riječ o vrlo imućnim poduzetnicima, i zbog svjedoka, među kojima su bili bivši ministar policije Šime Lučin, bivši ravnatelj policije Ranko Ostojić, sadašnji ravnatelj SOA-e Tomislav Karamarko i drugi. Kako neslužbeno doznajemo, Uskok je od progona Petrača i policajaca odustao ili zbog nedostatka dokaza ili zbog zastare kaznenog progona. Budući se odustalo od točaka za koje nisu postojali dokazi, »otpala« je konstrukcija prema kojoj bi se radilo o jednom produženom kaznenome djelu, čime bi za ove druge točke bila izbjegnuta zastara. Posebno je zanimljivo da za točke koje su u zastari, dokazi izvedeni tijekom istrage ukazuju da je kazneno djelo bilo počinjeno.
Izdvajamo točku prema kojoj su Vučković i Košutić 1998. ucjenjivali bivšega direktora Glumina banke Marka Marčinka i koji im je prema izjavama svjedoka isplatio 196.000 njemačkih maraka za informacije o obradi protiv njega, kao i točka prema kojoj su 1996. od Vlade Kobešćaka dobili dva automobila kako bi »sabotirali« obradu zbog Kobešćakovih navodnih malverzacija u HAVK-u »Mladost«. Točke iz novijeg vremena nisu svoju potkrjepu pronašle u izvedenim dokazima, pa tako nisu pronađeni dokazi koji bi govorili da Hrvoje Petrač jest posredovao u traženju mita od direktora ACM-a, Franje Sremića. Točno je da je Sremić za ucjenu u iskazu optužio Petrača, no policajce nije spominjao, a budući Petrač nije službena osoba, ne može biti riječi o mitu. Isto je s ucjenom Leona Sulića, osuđenoga direktora Croatia busa, koji je probleme svojedobno povjerio Tomislavu Karamarku. Sulić je rekao kako je Stipan Tojčić od njega tražio mito za Vučkovića i Košutića. Karamarko je taj dio demantirao, tvrdeći da mu je Sulić govorio samo o nekim policajcima, ali se nije mogao sjetiti jesu li spominjana imena i iznosi.

Marin Dešković