Pamuk na čelu liste preporučenih

Epski i intelektualno naoštren, Orhan Pamuk u »Snijegu« mistično uvodi u svijet razapet između Istoka i Zapada

Teško je u moru prijevodne literature izdvojiti najbolje knjige u protekloj godini, a da se netko »ne spotakne« o vlastiti ukus. Da li spomenuti uz slavni »Snijeg« Orhana Pamuka (u izdanju Vuković&Runjić) ili uz popularnu »Trinaestu priču« Diane Setterfield (u izdanju Algoritma) i knjigu austrijskoga pisca Josefa Haslingera »Bal u operi« (u izdanju Frakture), knjigu koja dramatično sudara atmosferu bečke opere i teroristički napad?
Treba li navesti i knjigu Brucea Bendersona »Rumunj« (izdavača OceanMore) koja pripovijeda o pustolovinama homoseksualca otvarajući nam povijest i sadašnjost slabo poznate Rumunjske i preplićući tradicionalne i današnje civilizacijske fenomene?
Hoćemo li istaknuti i »Mitološki atlas Grčke« Pedra Olalle (u izdanju Golden marketinga), knjigu koja se može čitati i kao znanstveno i kao beletrističko štivo, zbog narativnosti i slikovitosti?
Ako ne mislimo samo na suvremenu prozu, nego na sve prevedene knjige iz riznice svjetske literature, onda valja istaknuti i Goetheova »Fausta« u prijevodu Ante Stamaća (u izdanju Školske knjige), knjigu »Noćno putovanje poslanika Muhameda« u prijevodu Sinana Gudževića (u izdanju VBZ-a) i mnoge druge dobre prijevode.
Spada li u beletristiku i knjiga »Šezdesete« (u izdanju Hrvatskoga filološkog društva) koja nam nizom tekstova osvjetljava razdoblje bitnika, hipija i drugih pokreta koji su slavili osobne slobode? Svakako, i ta knjiga je beletrističko štivo, čim dam daje sliku jednoga doba. Među prevedenim knjigama suvremenih pisaca na hrvatski jezik ne može se raditi uvjerljiva lista, može se samo nešto preporučiti. Za preporuku je svakako »Snijeg« Orhana Pamuka, knjiga u kojoj nas slavni pisac, epski i intelektualno naoštren, mistično uvodi u svijet razapet između Istoka i Zapada.
Zašto se ubijaju djevojke, na što nailazi novinar koji dolazi u turski gradić zatrpan snijegom, kako se probija kroz snijeg, odnosno, kroz tajnu? Pamukova knjiga je i napeta i opuštajuća, jer nobelovac »sporim« pripovjedačkim hodom ulazi u priču, raslojavajući je i obogaćujući nizom političkih, društvenih, ljudskih poruka.
Knjiga »Trinaesta priča« Diane Setterfield vrlo je vješto sastavljen triler, na tragu Carlosa Ruiza Zafona, koji je knjigom »Sjena vjetra« (odličnim trilerom koji razotkriva velove prošlosti Barcelone) osvojio svijet, dokazujući nam da suvremeno čitateljstvo, sito sadašnjosti, žudi za književnim putovanjem u prošlost.
Knjiga »Trinaesta priča« uzbudljiva je priča o tajanstvenoj spisateljici koju posjećuje jedna djevojka u njezinu čudnovatom »hramu«, u namjeri da sastavi njezinu biografiju, punu mračnih tajni. Pomalo u stilu gotskoga romana, pomalo u stilu Poea, ta knjiga briše granice zbilje i iluzije, te nas strastveno uvodi u prostore imaginacije.
Priča o ukletoj kući svakako zaokuplja i književno zahtjevne čitatelje i one koji su željni napete priče što nezaustavljivo teče otkrivajući nam stalno nove i nove epizode. Svakako valja izdvojiti i novi roman Philipa Rotha »Zavjera protiv Amerike« (u izdanju Algoritma), stalnoga kandidata za Nobelovu nagradu, koji se često (pa i u ovome) romanu satirički »obračunava« s Amerikom.
U tome romanu Roth (zaokupljen uvijek i problemima rasizma) razvija svoju utopiju neke druge Amerike u kojoj je Roosevelt izgubio izbore 1940. godine, a vlast dobio Charles Lindbergh, pobornik antisemitizma.
Kako bi izgledala Amerika da je potpisala ugovore s nacističkom Njemačkom i kako bi se razvijala sudbina židovskoga dječaka, pokazuje taj neobični roman, koji ostaje na granici nestvarnoga i mogućega, jer živimo u svijetu brojnih političkih i socijalnih preokreta. Roth, kao i mnogi ozbiljni suvremeni pisci, pričom se koristi kao »okvirom« u kojem se čitatelj udubljuje u često isprepletene fenomene demokracije i totalitarizma.
Među brojnim dobrim prijevodima može se istaknuti i roman nobelovca J. M. Coetzeea »Elizabeth Costello« ( u izdanju VBZ-a). Priča počinje realistički tečnim, biografskim opisima jedne spisateljice koja putuje sa svojim sinom u Pennsylvaniju da bi predavala o književnom realizmu.
Biografsku priču Coetzee obogaćuje nizom zanimljivih filozofskih dijaloga koji rastvaraju brojne ljudske i društvene probleme, od kolonijalizma do svakodnevne komunikacije među ljudima.
Roman, smirujući i gotovo meditativan (pun esejističkih refleksija o pojedinim fenomenima), pisan je vrlo tečnim rečenicama koje gotovo filmski precizno oslikavaju mjesta i ljude, što ne dopušta odlazak romana u dosadu.
Što preporučiti kao petu knjigu? Čitatelji neće pogriješiti posegnu li za romanom Maria Vargasa Llose »Raj iza drugog ugla« (u izdanju Vuković&Runjić), još jednoga mogućeg nobelovca, koji u toj knjizi prepliće sudbinu jedne hrabre žene (borca za socijalna ženska prava) i sudbinu slikara Paula Gauguina, poigravajući se sa socijalnim i umjetničkim idealizmom. Knjiga je zanimljiva i stoga što u vremenu banalne globalizacije tematizira tajne »zaboravljene« umjetnosti (podsjeća nas na »umjetnost o umjetnosti«, odnosno na djela Thomasa Manna, na Balzacovu pripovijest »Nepoznato remek djelo« ili na knjigu »Djevojka s bisernom naušnicom« Tracy Chevalier, u kojoj se zalazi u slikarsku sudbinu Vermeera). U vremenu sve više hitova, sve više prijevoda i sve više festivala najteže je stvarati liste svjetske književnosti, jer se ona uvijek grana i razvija mimo osobnih odabira.

Lada Žigo