U šest mjeseci u Hrvatskoj skupljeno 290 tona elektroničkog otpada

Greenpeace procjenjuje da se u svijetu godišnje stvori od 20 do 50 milijuna tona elektroničkog otpada

Na kraju 20. stoljeća došlo je do eksplozije digitalnog krša, to jest elektroničkog otpada.
Američka državna agencija za zaštitu okoliša (EPA) procjenjuje da je 2005. u SAD-u odbačeno između 1,5 i 1,9 milijuna tona malih i srednjih elektroničkih uređaja. Članice EU-a odgovorne su za stvaranje četvrtine svjetskog e-otpada, odnosno 10,3 milijuna tona godišnje. Umjesto smanjenja tog otpada, predviđa se porast od tri do pet posto godišnje. UN-ov Program za okoliš procjenjuje da će se broj odbačenog e-otpada popeti i do 45 milijuna tona godišnje.
Greenpeace procjenjuje da se u svijetu godišnje stvori od 20 do 50 milijuna tona elektroničkog otpada.
Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva donijelo je u srpnju 2007. Pravilnik o gospodarenju otpadnim električnim i elektroničkim uređajima i opremom u Hrvatskoj. Na temelju pravilnika trebao bi se uspostaviti sustav odvojenog skupljanja električnog i elektroničkog (EE) otpada radi njegove obrade i zbrinjavanja.
Na besplatne brojeve telefona 0800 444 110 može se zatražiti preuzimanje svog EE otpada, a na 0800 0204 samo velikih kućanskih uređaja na području Grada Zagreba, Zagrebačke i Krapinsko-zagorske županije.
U Hrvatskoj koncesiju za sakupljanje elektroničkog otpada ima tvrtka Flora VTC d.o.o. Ukupno je 16 sabirnih centara električnog i elektroničkog otpada, čije se adrese mogu doznati na web stranicama www.mzopu.hr i www.eeotpad.com.
U tvrtki Flora VTC doznajemo da su od srpnja 2007. sakupili 290 tona EE otpada. Sakupljeni otpad preuzima tvrtka Spectra media i pohranjuje u svom skladištu do otvaranja tvornice za reciklažu, koja bi trebala biti otvorena u lipnju. Zakon obvezuje proizvođače ili uvoznike da se pobrinu za sakupljanje i zbrinjavanje otpada no, s obzirom na efikasnost provođenja zakona u Hrvatskoj, zbrinjavanje i dalje ostaje na savjesti proizvođača i krajnjih korisnika.
Potrošači mogu smanjiti količinu električnog i elektroničkog otpada na način da kupuju proizvode od tvrtki koje imaju programe prikupljanja zastarjelih proizvoda i da kupuju proizvode koji imaju bolje sposobnosti i koji će, shodno tome, dulje poslužiti svrsi.
SAD i ostale ekonomski razvijene zemlje koriste većinu proizvedenih elektroničkih proizvoda i stvaraju većinu elektroničkog otpada, a rješavaju ga se izvozom u azijske i afričke zemlje u razvoju.
Izvori iz industrije prerade otpada govore da se 50 do 80 posto e-otpada prikupljenog za recikliranje u SAD-u ne reciklira u zemlji, nego se brodovima prevozi u zemlje u razvoju. SAD je jedina razvijena država koja nije potpisala Baselsku konvenciju koja propisuje kontrolu izvoza opasnog otpada.
Najveći uvoznik američkog otpada je Kina. U pokrajini Guandong, oko četiri sata vožnje udaljenoj od Hong Konga, goleme količine toksičnog otpada pristiglog sa zapada prerađuju siromašni radnici primitivnom tehnologijom opasnom za njih i okoliš.
Kad se otpadni materijal ne reciklira, za proizvodnju se moraju pronaći nove sirovine. To bespotrebno troši energiju i najčešće uzrokuje nove ekološke probleme. Procijenjeni gubitak sirovina u Europi zbog nereclikliranja elektroničke i elektrotehničke opreme krajem 90-ih godina 20. stoljeća bio je 2,4 milijuna tona željeza, 1,2 milijuna tona plastike, 652.000 tona bakra, 336.000 tona aluminija i 336.000 tona stakla. Tim brojkama dodaju se i gubici teških metala koji, u slučaju nepravilnog zbrinjavanja, čine veliku štetu okolišu. Da recikliranje može biti vrlo isplativo, može se vidjeti na primjeru aluminija. Recikliranjem jednog kilograma aluminija uštedi se osam kilograma boksita, četiri kilograma kemijskih proizvoda i 14 kilovata električne energije.
Neka su rješenja počele nuditi velike korporacije poput Hewlett-Packarda, koji reciklira računala pretvarajući ih u plastičnu ambalažu i plemenite metale. U kompaniji tvrde da se tako svi troškovi uloženi u proces recikliranja podmiruju.
Japan je 2001. donio odluku o recikliranju televizora, perilica, hladnjaka i rashladnih uređaja. Španjolska udruga elektroničke industrije ANIEL krenula je pak u recikliranje mobitela. a do 2003. je prikupljeno ih je četiri milijuna, i to na trošak proizvođača.

Gordana Petrovčić