Iz života u paklu izbavi se tek svaka druga žena

Strategija predviđa doškolovanje za žrtve i poticaje poslodavcima da ih zaposle, a zahtijeva strože kazne za nasilnike

Obiteljsko nasilje i dalje je najčešći oblik nasilja, a u 95 posto slučajeva nasilnici su muškarci. Danas u odnosu na razdoblje od prije četiri godine, srećom, manje je onih koji zatvaraju oči pred tom vrstom nasilja, trpajući ga u četiri kućna zida. Prema procjenama udruga koje se bave zaštitom žena žrtava obiteljskog nasilja, iz života u paklu izbavi se tek od 50 do 60 posto žena. Njih i njihovu djecu, koja su također žrtve, nakon toga treba vratiti, osposobiti za normalan život.
Upravo je to jedan od ciljeva nove Nacionalne strategije za sprječavanje nasilja u obitelji od 2008. do 2010. godine u kojoj se uz uobičajene mjere ističe pomoć žrtvama nakon što napuste zlostavljača. Među ostalim, država će posebnim mjerama poticati zapošljavanje žena žrtava nasilja. Novom strategijom osnažuju se dosadašnje mjere kojima se potiče zapošljavanje žrtava nasilja, predviđa se planiranje i programiranje zapošljavanja žrtava te poticanje poslodavaca da ih prime na posao. Vrlo je čest slučaj da je upravo ekonomska ovisnost žena jedan od najvažnijih razloga zbog kojeg trpe nasilje i zbog kojeg se ne odlučuju prijaviti i napustiti nasilnika. Zato je mjera zapošljavanja zlostavljanih žena ujedno najsnažnija potpora njihovu osamostaljivanju. U tom cilju, a to je potvrdila i potpredsjednica Vlade i ministrica obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti Jadranka Kosor, omogućit će se posebna edukacija žena žrtava nasilja.
Iako je najčešći oblik obiteljskog nasilja fizičko i psihičko (često je riječ o kombinaciji obaju oblika), vrlo su česti slučajevi seksualnog i ekonomskog nasilja. To zadnje podrazumijeva uskraćivanje i oduzimanje novca, neplaćanje alimentacije i ostale oblike kontrole, koja ostavlja žene bez sredstava za život. Nasilnici često dugogodišnjim žrtvama zabranjuju školovanje ili zapošljavanje, pa su to uglavnom žene potpuno nekonkurentne na tržištu rada. Nacionalna strategija za sprječavanje nasilja u obitelji sadrži 49 mjera i predviđa izmjene nekoliko važnih zakona kako bi se još jače istaknula i potreba prevencije u zaštiti žena i obitelji, ali i strožeg kažnjavanja nasilnika. Među ostalim, predlažu se izmjene i dopune Kaznenog zakona, Zakona o kaznenom postupku, Zakona o prekršajnom postupku i Zakona o sudovima za mladež. U sklopu Zakona o pravnoj pomoći predviđa se besplatna pravna pomoć ženama žrtvama nasilja.
Nova strategija naslanja se na prošlu, koja je sasvim ispunjena 2007. godine i koja je, uz odlične rezultate, prvi put pokrenula mnoge programe. Na osnovi prošle strategije izrađen je Protokol o postupanju u slučaju nasilja nad ženama, koji je obvezao državnu upravu da hitro postupa u tim slučajevima. Mjerama strategije predviđa se i edukacija stručnjaka, koji se bave zaštitom od nasilja u obitelji. Oni će imati stalnu i sustavnu izobrazbu. Posebna pozornost pridaje se sustavnom i trajnom rješavanju smještaja žrtava, a skloništa, kao i udruge koje ih vode, imat će posebnu potporu.
»Smatramo dobrim da to i dalje rade nevladine udruge, koje na pravi način mogu osigurati da te adrese budu tajne. To je jedini način da se žrtva prvodobno izolira i zaštiti od nasilnika«, ističe Kosor. Žrtve nasilja imat će besplatnu pravnu pomoć. Strategija predviđa i usavršavanje policijskih djelatnika, Državnog odvjetništva, odvjetnika, sudaca i svih koji bi trebali posredno ili neposredno pomoći žrtvi. Omogućit će se i edukacija novinara, jer je senzibiliziranost javnosti iznimno važna u borbi protiv nasilja u obitelji, a mediji u tome imaju važnu ulogu. No, toj problematici treba prići oprezno, jer je bilo primjera da se žrtvu, iako nenamjerno, pisanjem dodatno viktimiziralo.
Neke od mjere nove strategije upućene su prema sudbenoj vlasti i njima se zahtijeva primjereno kažnjavanje nasilnika, zahtijeva se da se izriču strože kazne, dakle ne samo minimalne. Iako je pravosuđe najslabija karika, već se uhodava praksa da svaki predmet obiteljskog nasilja postaje prioritetan, jer obvezno dobiva oznaku »žurno«. Zato je nakana da se suci na pravi način educiraju o tome što je obiteljsko nasilje. U vezi s tim, Kosor je podsjetila je na nedavni karlovački slučaj.
Mladu majku s troje male djece suprug je osam godinama zlostavljao. Trpjela je neviđene torture, nije bila zdravstveno osigurana, a muž nasilnik, unatoč njezinim bolovima, nije joj dopuštao ni da ide zubaru, nego joj je govorio da će joj on, kad joj otpadnu svi zubi, dati svoju protezu da može jesti. Nakon što ju je često silovao, otišla je od njega i podnijela kaznenu prijavu. Sudac je pak svojom presudom anulirao odredbe Kaznenog zakona i u obrazloženju naveo da nema nikakvih dokaza da je pružala otpor. »To je dodatno viktimiziranje žrtve. Novom strategijom predviđamo mjere koje će spriječiti dodatnu viktimizaciju. Inače, ta majka i danas živi u smrtnom strahu od osvete bivšeg supruga zlostavljača«, napominje Kosor.
Posebne mjere predviđaju se za jedinice lokalne uprave i samouprave, jer nacionalna strategija tog oblika ne može biti uspješna, ako je provode samo Vlada i ministarstva. Mora se provoditi i tamo gdje žrtve žive, gdje se događa nasilje. Svaka jedinica lokalne uprave i samouprave morala bi voditi kampanju za borbu protiv nasilja. Kosor je pozvala ustanove i tijela na čiji se rad strategija odnosi, kao i sve saborske zastupnike, župane, gradonačelnike i načelnike općina da se istinski uključe u borbu protiv nasilja u obitelji. »Vlada može donijeti najbolje dokumente, ali ako se žrtvama ne pomogne tamo gdje nasilje nastaje, ono se neće smanjivati. Kad žrtve moraju čekati intervenciju države, nerijetko je prekasno i događa se da budu i brutalno zatučene«, upozorila je. Strategija posebno navodi problem žena invalida, koje trpe nasilje. Radi toga se pripremaju posebna istraživanja pri čemu se računa na pomoć udruga koje se bave osobama s invaliditetom.
Strategija predviđa i mjere koje se tiču nasilnika. Njega najprije treba odvojiti od obitelji, a zatim ga pokušati preodgojiti da shvati što je učinio. Prečesto se događa da se krug ponovo zatvara, da se žrtva vrati nasilniku i da se, unatoč njegovom uvjeravanju, pakao nastavlja. Stoga se predviđa psihosocijalna pomoć nasilnicima.
Zahvaljujući prošloj strategiji, stanje je bitno drukčije u odnosu na razdoblje od prije četiri ili pet godina. Sprječavanje obiteljskog nasilja u međuvremenu je, kaže Kosor, postala notorna stvar. Više nema podsmijeha i rijetko se dogodi da neka državna ustanova ne želi sudjelovati. Posebno je policija vrlo ozbiljno shvatila obveze iz prošle strategije i Protokola. Odmah po prijavi nasilja odlaze na mjesto događaja i aktivno se uključuju. Do prošle strategije i Protokola, naglašava Kosor, to se nije događalo, već se nasilje tretiralo kao obiteljska stvar koju će supružnici sami riješiti. Danas se to više ne tretira kao nešto što će se riješiti među četiri kućna zida, već kao društveno zlo, nešto što zadire u temelje demokracije, zlo koje se mora iskorijeniti.

Silvana Oruč Ivoš