Intimnosti gastarbajterskog života

Radovi Drage Trumbetaša u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik. Izloženo 150 djela jednoga od najcjenjenijih samoukih hrvatskih umjetnika koji krajnje iskreno progovara o socijalnoj nepravdi i društvenom licemjerju

Kako izgleda pravi život gastarbajtera - uz koji često vežemo rugalačke stereotipe, primjerice, razmetljivu vožnju mercedesom po siromašnom rodnom selu - s krajnjom iskrenosti pokazuje Drago Trumbetaš, jedan od najcjenjenijih samoukih hrvatskih umjetnika, koji je »u fušu« ostvario nesvakidašnje vrijedan likovni opus.
Njegovi jedinstveni »crteži, slike, grafike« (kako glasi i naziv izložbe) mogu se razgledati u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik, gdje su popraćeni odličnim dokumentarcima Bogdana Žižića i Hansa-Dietera Grabea te didaktičnim panoima koji pokazuju studioznost Trumbetaševa pristupa i složenost ideje iz koje nastaje njegovo neobično djelo.
Rođen 1937. godine u Velikoj Mlaki pokraj Zagreba, Trumbetaš je uronio u svijet umjetnosti bez formalne naobrazbe, poput češljara i dugmetara Emerika Feješa, poljodjelca Ivana Generalića, pismonoše Ivana Lackovića Croate ili rudara Matije Skurjenoga.
Po zanimanju slovoslagar, za vrijeme gastarbajterskog boravka u Njemačkoj prihvaćao je i razne fizičke poslove koji nisu bili vezani uz njegovu struku, poput glačanja i pakiranja.
Bremenito životno iskustvo istodobno ga je učinilo kroničarem i kritičarem koji je, prema ocjeni ravnatelja Umjetničke galerije Dubrovnik Antuna Maračića, bio u spontanom dosluhu s tradicijom najboljih društveno angažiranih figurativaca poput Dixa, Grosza i hrvatskih zemljaša.
»Nemiran i osjetljiv na svaki oblik nepravde, znao je naglo prekidati teško dobivene poslove, a davnih 50-ih godina prošlog stoljeća izložio se riziku ilegalnog bijega preko granice. Pri tom je bio uhićen i boravio je u izbjegličkim logorima«, navodi Maračić, napominjući da je početkom 80-ih, u bivšoj Jugoslaviji, na duže vrijeme bio zatvoren zbog političke »sumnjivosti«.
Trumbetaš je obradio zatvoreničku sudbinu u jednom crtačkom ciklusu, ali najsnažniji i najmarkantniji mu je gastarbajterski opus.
»Strogo linearan crtež, čist, gotovo bolno oštar, bez šrafura, sjena i sfumata, pun sitnih, minuciozno predstavljenih detalja - svjedoči snažnu moć opservacije te sposobnost krajnje plastičnog prikaza stvarnosti. Prateći svoje junake na kolodvorima, u imigrantskim uredima, na poslu, u trenutcima dokolice, u samoći, na grupnim zabavama, pri opijanju i posjetu bordelima, Trumbetaš je okrutan u svojoj pedantnosti i istinoljubivosti«, bilježi Maračić.
On ništa ne skriva, pa tako ni intimnosti gastarbajterskog života u kojima važnu ulogu imaju trenutci samozadovoljavanja ili obavljanja toalete. Posebno je kritičan prema njemačkoj brizi za strane radnike, što je vidljivo i u ciklusu »Frankfurt ist Krankfurt« u kojemu secira socijalnu nepravdu i društveno licemjerje.
Dubrovačka izložba sadrži 150 djela, među kojima su i radovi iz imaginarne korespondencije s Vincentom Van Goghom, nesretnim slikarem s kojim se Trumbetaš poistovjećivao, kopirajući i parafrazirajući njegove slike. Tu su i umjetnikovi portreti u različitim crtačkim tehnikama te radovi inspirirani pjesmama A. G. Matoša i Krležinim »Baladama Petrice Kerempuha«.

Jelena Mandić