Uzbudljive priče iz Zagreba i otoka

Film »Vjerujem u anđele« je romantična komedija, a omnibus »Zagrebačke priče« donosi neke od naših ponajboljih ostvarenja kratkoga metra u proteklih nekoliko godina

PULA - Arena je u subotu na večer tijekom svečanosti otvaranja 56. festivala igranoga filma u Puli bila u potpunosti ispunjena. U ime ministra kulture Republike Hrvatske mr. Bože Biškupića prepuno je gledalište pozdravila njegova izaslani ca, državna tajnica Nina Obuljen, najavivši rekordni broj filmova. Festival je otvorio gradonačelnik Pule Boris Miletić istaknuvši kako festival predstavlja identitet grada, nakon čega je iza zidina Arene buknuo vatromet. Kao film otvaranja, očito zbog svoje pitkosti, odabrano je debitantsko ostvarenje Nikše Sviličića »Vjerujem u anđele«.
Riječ je prije svega o filmu namijenjenom publici, kojem će struka naći nekih manjkavosti, no njegova je namjera prije svega komunicirati s gledateljom, kojem na koncu može ponuditi pozitivan osjećaj i nagnati ga da iz kina ne izađe smrknut i s crnim mislima.
»Vjerujem u anđele« je prije svega ocrtan kao romantična otočka komedija, što odmah za sobom povlači i pitanje je li i u kolikoj je mjeri taj film duhovit i može li se gledatelj dobro nasmijati.
Iako nismo sigurni da će se prolamati salve smijeha, zasigurno je da će se publika smješkati na neke epizodice unutar ovoga ostvarenja, a one su brojne upravo kao i šaroliki likovi - stanovnici maloga mjestašca, odnosno maloga mista na jednom jadranskom otoku, posve mrtvom izvan turističke sezone kada se radnja film i odvija.
Ipak, otočani su redom simpatični i uglavnom nisu ogorčeni takvim stanjem, već svoje živote žive mirno. Idu na nedjeljne mise, love i spravljaju ribu i obavljaju svoje svakodnevne poslove, a neki se čak vesele rutini i svojim malim navadama, poput primjerice starca s nadimkom Amerikanac u izvedbi Vlatka Dulića, koji uporno izvodi točku s lažnim infarktom.
Tu je i kontesa Lily (Nives Ivanković) koja se seksualno uzbudi čim vidi uniformu, a stan joj krase fotografije vojnika, kapetana i vojskovođa. Osim nje, šarolikosti mjestašca, pa tako i samoga filma, doprinosi slijepa starica Petra (Marija Kohn) koja po zvuku prepoznaje tko prolazi i kako se u tom trenutku osjeća, a uz to zna i kako zvuči šuštanje pravih dolara. Oni se, kaže, čuju - frit, frit.
No, onaj koji zna najviše u mjestu je glavni junak, poštar Šime, čiju je ulogu lijepo iznio Vedran Mlikota. No, nitko u mjestu ne zna njegovu sklonost, iako se poslije pokazuje kako je neki naslućuju. On otvara i čita pisma, pa čak neke sam i piše, ali jedno je sigurno - nije nimalo zlonamjeran i nikomu ne žele nauditi, tek pošta stiže s malim zakašnjenjem.
No, jednoga dana stiže misteriozna crnka Dea, čiju je ulogu Sviličić povjerio glumici Dolores Lambaši i ona joj je dobro legla. Njena tajnovitost i ljepota zapnu za oko poštaru, ali i ostalim muškarcima, među kojima i načelniku (Aljoša Vučković) koji želi steći njenu naklonost. Uz spomenute u filmu su zaigrali i manje uloge među ostalim ostvarili Filip Radoš kao svećenik, Mile Kekin u ulozi purgera oduševljenoga načinom života na moru, Bruna Bebić kao časna sestra, Frano Lasić kao ribar…
»Vjerujem u anđele« je film koji posjeduje svoj šarm i u konačnici ostavlja dobar dojam. Uz to pruža lijep pogled na Komižu, gdje je, uz nekoliko prizora u Splitu i u Modroj spilji, u potpunosti i snimljen, za što je uz Sviličića zaslužan snimatelj Nenad Suvačarov. Ono što je važno naglasiti, jest da u filmu nema ni nasilja ni mržnje, pa je tako ostvaren lijep i nimalo uznemirujući ugođaj.
Prikazane su i »Zagrebačke priče« - omnibus od devet kratkih filmova koje potpisuje jedanaest, uglavnom mlađih, redatelja. Šarolikost i raznolikost priča ujedno mu je i prednost i mana, pa smo dojma kako bi svaki taj film mnogo bolji dojam ostavio sam za sebe.
Ipak, znamo li kako kod nas kratkometražni film nije na cijeni, potez producenta »Propeler filma« nije bezrazložan, niti pogrešan, a smatramo da je takvim konceptom uspio nagnati redatelje na snimanje nekih od ponajboljih ostvarenja kratkoga metra u proteklih nekoliko godina.
Problem je jedino taj što ih baš ništa ne veže osim što su, a kod nekih se to i ne vidi, smješteni u neku zagrebačku četvrt.
»Zagrebačke priče« otvara »Šamar« Nebojše Sljepčevića koji je, odabravši dječje glumce, gledateljima ispostavio probleme odrastanja i neprilagođenosti iznikle iz nesređenih obiteljskih odnosa i roditeljske nebrige u novozagrebačkim naseljima, nekada znanim i kao spavaonice Zagreba. Kao mjesto radnje odabrao je kvart u kojem je odrastao - Travno, a ono se lako prepoznaje po svojoj arhitekturi u kojoj dominira zgrada znana kao Mamutica.
Iz samoga naslova filma - »Film Gorana Odvorčića i Matije Klukovića za Asju Jovanović i Andreu Rumenjak« znamo tko ga je napravio i tko u njemu glumi, a zbog svoje je pretencioznosti ocjenjujemo ga najlošijim u omnibusu. Nije baš najjasnije što se njime željelo reći osim kako problematizira pitanje odgovornosti i nerazumijevanje, ali način na koji je napravljen cijelu površnu priču baca u vodu.
»Recikliranje« prokušanoga Branka Ištvančića, prikazuje jedno prijepodne u životu romske obitelji, u kojoj je njenu glavu sjajno odigrao Slaven Knezović. Taj je film jedan od najopuštenijih i na neki svoj pomalo tužan način, onoliko koliko Romi sami u sebi nose radost i boli, ujedno i najzabavniji.
U sredinu »Zagrebačkih priča« smjestio se »Žuti mjesec« Zvonimira Jurića, iznimno emotivna, nježna i topla priča o dvije žene koje se tek upoznaju. Uz uvijek sjajnu Mariju Škaričić, Lana Barić nas je svojom igrom u potpunosti osvojila i u svojoj je ulozi briljantna, što uz redateljovu vještinu uzdiže ovaj film među najbolje u omnibusu.
»Najpametnije naselje u državi« Ivana Ramljaka i Marka Škobalja jedini je film koji u sebi ne sadrži nikakav problem, a ujedno i jedina priča koja se u potpunosti oslanja na fikciju i humor.
»Game Over« Darija Pleića već svojim naslovom svakomu tko je ikada igrao kompjuterske igre, priziva u sjećanje što znači uglavnom nagli završetak, a u ovom slučaju to nužno ne mora biti kraj, već prekid jednoga načina života. Taj film komunicira s mlađim naraštajima, a u njemu su svoje uloge lijepo iznijeli Frano Mašković, Ivana Roščić, Aldin Omerović i Zrinka Cvitešić.
Pretposljednji film »Inkasator« potpisuje Igor Mirković, kojem je ovo nakon »Krupnoga otpada« drugo odlično kratkometražno ostvarenje. Ovaj put je donio priču o dvoje preplašenih i osamljenih starih ljudi čiju rutinu poremeti dolazak inkasatora - a vrata mu ne otvaraju jer je crnac, što ih silno uznemiri. I Pero Kvrgić i Marija Kohn u svojim su ulogama tako dobri da je na njihovu mjestu teško zamisliti ikoga drugoga.
Posljednji film u omnibusu je »Kanal« Zorana Sudara, koji se također pozabavio problemom integracije Roma u društvo, no ovaj put je to priča o talentiranom dječaku koji se želi upisati u školu, ali ograda ili bolje rečeno kanal preširok je da bi ga mogao preskočiti.

»Neprijatelji« iz susjednih kvartova
Kratki film »Špansko kontinent« Ivana Sikavice u okviru »Zagrebačkih priča« govori o četvorici adolescenata koji se tijekom noći nađu na krivom mjestu, odnosno u susjednom kvartu Prečko, kojim »vladaju« njihovi vršnjaci - navijači kvartovskoga kluba pa tako i njihovi »neprijatelji«. Ponašanje i ulični jezik u potpunosti je u skladu s njihovim godinama, a dobro je uhvaćeno poslovično rivalstvo između četvrti. To je nabrijan i brz film, koji je Sikavici prvo ostvarenje i vrijedno je pohvale.

Film za 200.000 eura
PULA - Samo dio brojne ekipe omnibusa »Zagrebačke priče« predstavio se u nedjelju u pulskom Circolu. Riječ je o specifičnom uratku, s obzirom na to da se film sastoji od devet kratih priča koje je režiralo čak 11 redatelja. Producent Boris T. Matić raspisao je natječaj za scenarij za kratku priču ne bi li našao talentirane ljude, koji su u konačnici za jako malo novaca napravili dobre filmove. Naime, kako je istaknuo, film je stajao ukupno 200.000 eura. [P.A.]

Mjesec dana izolacije
PULA - Prilikom predstavljanja ekipe filma Nikše Sviličića »Vjerujem u anđele«, u subotu u festivalskom centru Circolu, redatelj je izrazio zadovoljstvo što je upravo njegov film otvorio 56. festival igranog filma u Puli. Poštara Šimu u tome filmu koji čita tuđa pisma igra Vedran Mlikota, koji je istaknuo da se Sviličić svojski potrudio da film ugleda svjetlo dana. »Laska mi što je Nikša radeći film, ulogu poštara namijenio upravo meni», kazao je Mlikota. Doris Lambaša uz Mlikotu igra naslovnu ulogu, a kazala je kako je, kao inače nepovjerljiva osoba, u radu sa Sviličićem bila znatno drugačija jer je on pridobio njeno povjerenje. Aljoša Vučković istaknuo je da je Sviličić stavio čovjeka u funkciju prirode, što ga se dojmilo, te dodao da je riječ o toploj ljudskoj priči. Filmska je ekipa istaknula da im je mjesec dana izolacije na setu na Visu pomoglo da što bolje ispričaju ovu romantičnu malomišćansku priču. Film će u redovnu distribuciju krenuti 15. listopada. [P. A.]

Božidar Trkulja