Neodgovorno roditeljstvo u sudskim kliještima

Roditelji često nisu u stanju preuzeti odgovornost ni za svoj život, a ipak se nisu spremni odreći djeteta, dajući suglasnost za posvojenje jer je, iz njihove perspektive, dijete zbrinuto i ima uvjete za odrastanje u ustanovi ili udomiteljstvu

U Hrvatskoj je u domovima za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi 1235 djece i mlađih punoljetnika u dobi do 21 godine. Prosječni boravak djece u domu je četiri godine, a godišnje se posvoji između 130 i 150 djece koja steknu zakonske pretpostavke za posvojenje. Od ravnateljice Dječjeg doma Zagreb Jasne Ćurković Kelava saznajemo da je taj dom ostvario najveći broj posvajanja 2005. godine kad je posvojeno 49 djece. Lani ih je posvojeno 32, udomljeno samo 10 posto, a 33 posto djece vratilo se svojim biološkim roditeljima. Kaže da je omjer posvajatelja i nezbrinute djece 10 prema jedan.
Upravo zbog tog omjera, često se mogu čuti kritike da bi broj posvojene djece mogao biti znatno viši, ali nije zbog birokracije i sporog oduzimanja roditeljskih prava. »Upita za posvojenje ima znatno više, ali ne samo zbog mnogo zainteresiranih nego i zato što jedan posvojitelj šalje i do 80 upita svim centrima socijalne skrbi u zemlji. Kako se bilježi broj upita, čini se da posvojitelja ima znatno više, nego što ih je doista«, tvrdi Gorana Dojčinović, glasnogovornica Unicefa Hrvatska. Iako se već godinama govori o tome da bi posvajanje znatno pojednostavio jedinstveni registar potencijalnih posvajatelja, njega i dalje nema.
»Birokracija je česta prepreka ostvarivanju najboljeg djetetova interesa. I dok su propisi zamišljeni tako da štite najbolji interes djeteta, često su interesi odraslih u prvom planu. Odluke o trajnom oduzimanju roditeljskih prava trebaju se donositi na osnovi temeljite procjene, što zahtijeva vrijeme, ali i učinkovitost stručnih službi«, ističe Dojčinović. Iz centara za socijalnu skrb često se može čuti da najveći dio posvajatelja želi posvojiti djecu u dobi do godine dana koja su dobrog zdravlja, a mnogi ne žele posvajati djecu drugih nacionalnosti. No, od ukupnog broja djece u domovima, najmlađih je najmanje. U Domu u Nazorovoj u Zagrebu, gdje borave djeca u dobi do sedam godina, prosječno ostaju najviše godinu dana. Djeca s teškoćama u razvoju najteže se posvajaju. Ona se ili odgovarajuće udomljavaju ili smještaju u primjerenu ustanovu.
»Uz registar posvajatelja, valjalo bi napraviti i registar djece koja žive u ustanovama. UN-ov odbor za prava djeteta preporučuje da države pomognu obiteljima kako bi se smještaj djece u alternativnu skrb sveo na minimum i da promiču pomoć udomiteljskim obiteljima«, kaže Dojčinović. »Registar potencijalnih posvojitelja neće povećati broj posvojenja, ali bi trebao olakšati rad nadležnim institucijama i potencijalnim posvojiteljima omogućiti da svoje molbe dostavljaju na samo jedno mjesto. Registar je izrađen, ali ne i odgovarajuća elektronička aplikacija, koja je dio informatizacije socijalne skrbi. Primjena se očekuje ove godine«, ističu u Ministarstvu zdravstva i socijalne skrbi.
Ipak, ni to neće riješiti presporo oduzimanje roditeljskih prava neodgovornim roditeljima. Primjerice, dovoljno je da se roditelj, čije je dijete smješteno u dom, jer se nije odgovarajuće brinuo za njega, pojavi bar jednom u tri mjeseca, i to je prema zakonu dovoljno da mu se dijete ne oduzme. Tim ponašanjem nemarni roditelji onemogućuju svom potomku kakvu-takvu šansu za posvojenjem i obiteljskim životom.
»Pravo na roditeljsku skrb roditelju oduzima sud u izvanparničnom postupku. Inicijativu daje centar za socijalnu skrb, ali i drugi roditelj, dijete ili sud po službenoj dužnosti. Sud će roditelja lišiti prava na roditeljsku skrb, ako su ispunjene pretpostavke iz članka 114. Obiteljskog zakona. Neposjećivanje djeteta dulje od tri mjeseca samo je jedna od tih pretpostavki. Stručni radnici centara, kad god su im roditelji dostupni, razgovaraju s njima kako bi im ukazali na važnost brige o djetetu i na svoju obvezu da pokrenu sudski postupak. Roditelji, međutim, često nisu u stanju preuzeti odgovornost za svoj život, pa ni za život svog djeteta, a istodobno nisu se spremni odreći djeteta, dajući suglasnost za posvojenje, jer smatraju da je zbrinuto u ustanovi ili udomiteljstvu«, objašnjavaju u Ministarstvu.
Dojčinović upozorava da nema jedinstvenog pristupa u primjeni zakona. Dok neki stručnjaci brzo poduzimaju mjere za oduzimanje roditeljskih prava, jer procjenjuju da roditelj, unatoč ispunjavanju zakonskog minimuma, ne postupa u najboljem djetetovu interesu, drugi se čvrsto drže tog propisa. Djeca, ako ih se pita, u velikom će broju reći da žele živjeti sa svojim biološkim roditeljima. Dužnost je stručnih službi pokušati sve što je moguće kako bi pomogle obitelji prevladati krizu, ako se procijeni da je to moguće. Unicef je objavio publikaciju »Pravo djeteta na život u obitelji«, a proveo je i edukaciju stručnih djelatnika centara za socijalnu skrb o važnosti nadzora nad roditeljskom skrbi i podrške obiteljima u riziku.
»Mislim da je presudno ne odugovlačiti s nadzorom roditeljske skrbi kad se vidi da dijete trpi, a nema poboljšanja. U tome je najvažnija dobra procjena centara. Bolje je pogriješiti prema roditeljima, nego prema djetetu, ostavljajući ga u nefunkcionalnoj obitelji«, naglašava Ćurković Kelava. U Unicefovu istraživanju među 90 sudaca pokazala se potreba za dodatnom edukacijom, koja bi omogućila i sucima da budu učinkovitiji u zaštiti djeteta. Prema Obiteljskom zakonu, za posvojenje je potreban pristanak roditelja, osim ako nisu lišeni roditeljske skrbi, potpuno lišeni poslovne sposobnosti ili maloljetnici koji nisu sposobni shvatiti značenje posvojenja.
Dijete maloljetnog roditelja ne može biti posvojeno dok ne prođe godina dana od njegova rođenja, a mora se utvrditi da ga se ne može podizati u široj obitelji. Bilo bi najpovoljnije da roditelji koji ne mogu skrbiti o svom djetetu daju pristanak na posvojenje. Tada bi i dijete kraće boravilo u ustanovi ili udomiteljstvu.
»Roditelja koji zlorabi ili grubo krši roditeljsku odgovornost, dužnosti i prava, sud će u izvanparničnom postupku lišiti prava na roditeljsku skrb. Od ukupnog broja djece u domovima, 52 posto ih je smješteno na osnovi Obiteljskog zakona. Skrb izvan vlastite obitelji djetetu se osigurava i kad je taj smještaj u njegovu interesu, primjerice zbog bolesti roditelja, neriješenog stambenog pitanja ili druge životne nedaće. U tom slučaju, roditelj daje suglasnost za djetetov privremeni smještaj u dom. Od ukupnog broja djece, 48 posto ih je smješteno na osnovi Zakona o socijalnoj skrbi. Preostala djeca dolaze u dom izravno iz rodilišta, a tih je trenutno 19«, kažu u Ministarstvu.

Uskoro lakše posvajanje djece iz drugih država
U Ministarstvu zdravstva i socijalne skrbi sve je pripremljeno za potpisivanje Haaške konvencije o zaštiti djece i suradnji u vezi s međudržavnim posvojenjem, koja je na snazi od 1995. godine i dosad ju je ratificirala 81 država. Prihvaćanjem te konvencije, našim bi se državljanima omogućilo brže i jednostavnije podnositi molbe za posvojenje u drugoj državi i da odluka o posvojenju bude ex lege priznata u Hrvatskoj, Vjesnik doznaje u Ministarstvu. U posljednje je vrijeme primjetano zanimanje naših državljana za posvojenjem djeteta iz druge zemlje što je, smatraju u Ministarstvu, posljedica toga da je u Hrvatskoj znatno više potencijalnih posvojitelja, nego djece s uvjetima za posvojenje.
»Naše je ministarstvo putem Ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija dosad prosljeđivalo njihove zamolbe i potrebne isprave tijelima drugih država nadležnim za posvojenje«, kažu u Ministarstvu zdravstva i socijalne skrbi. Prošlih tjedana, naši su se građani, potaknuti vijestima s Haitija, u velikome broju javljali, želeći i posvajanjem pomoći djeci. No, postupak nakon velikih tragedija, kao što je potres na Haitiju, malo je drukčiji. »Posvajanje u strane države trenutačno nije prioritet u Haitiju. Svako dijete nađeno bez pratnje odrasle osobe treba biti identificirano i registrirano, a brojne su službe tragaju za njihovim obiteljima. Nakon što se obustavi potraga, službe će razmišljati o trajnoj skrbi za djecu bez roditelja, uključujući međunarodno posvajanje. Mediji izvještavaju o zloporabama teškog stanja, pa djeca koja nisu registrirana lako mogu nestati«, tvrdi Gorana Dojčinović.

Povratak u dom
»Iako rijetko, posvojitelji se ne snađu u novim okolnostima. Budući da su posvojenjem, koje je neraskidivo, stekli roditeljsku skrb nad djetetom, mjere koje se izriču prema tim roditeljima iste su kao prema biološkim«, poručuju iz Ministarstva. Jasna Ćurković Kelava drži da bi u Obiteljski zakon trebalo ugraditi razdoblje prilagodbe djeteta u posvojiteljskoj obitelji prije posvojenja, jer se događa da se dijete vrati iz posvojiteljske obitelji u dom: »Upravo imam slučaj djeteta posvojenog prije šest godina. Sad ima poremećaj u ponašanju, a možete zamisliti kako će već drugo odbacivanje u njegovu životu utjecati na njega i njegovo samopouzdanje«.

Udomiteljskoj obitelji najviše troje djece
Prema podacima Ministarstva zdravstva i socijalne skrbe iz prosinca 2009. godine, u udomiteljske obitelji je smješteno 2037 djece. Iako je udomiteljstvo privremeni oblik skrbi, često se pretvara u trajni. »Uz znatan napredak od donošenja Zakona o udomiteljstvu i timova za udomiteljstvo, udomitelji još nisu pravi partneri državi u zbrinjavanju djece. Centri za socijalnu skrb su preopterećeni, pa ne mogu dati dovoljno podrške udomiteljima, ali ni djeci i njihovim biološkim obiteljima«, kaže Eva Husak Bačac, predsjednica udruge Forum za kvalitetno udomiteljstvo djece. Mjesečne naknade, opskrbnine za udomitelje iznose 2000 kuna za školsko i 1800 kuna za predškolsko dijete. Ako se radi o djetetu s posebnim potrebama, opskrbnina je 2200, odnosno 2000 kuna, a za smještaj HIV pozitivnog djeteta 6250 kuna. Ako centri dobro ispitaju i nadziru udomiteljsku obitelj, nema straha od zloupotrebe, poput one da se udomitelji prijavljuju samo zbog novca. »Na žalost, svi centri socijalne skrbi u Hrvatskoj su preopterećeni, pa ne mogu dovoljno dobro sve provjeravati«, tvrdi Bačac. »Zakonski, svatko tko želi postati udomitelj podnosi zahtjev nadležnom centru, koji dalje vodi postupak do izdavanja ili neizdavanja dozvole. To može trajati od dva mjeseca do godine dana«, napominje Bačac. Bračni par može udomiti najviše troje djece, više samo kad se radi o braći i sestrama, a samac jedno dijete ili dvoje kad su braća ili sestre.

Nataša Gajski Kovačić