Hokej i rukomet preoteli navijače sa stadiona

Zbog čega je sportska javnost odjednom opčinjena hokejom, zbog čega na ovome primjeru zdušno podupire pojave kakvima se jednako zdušno suprotstavlja na drugim primjerima? Odgovor je zasigurno u tome što hokej nudi nešto novo, što u njegovu okruženju nema osebujnih i nerijetko agresivnih, samodopadnih igrača ili klupskih dužnosnika

Na trenutke se čini kao da je suvremenu zagrebačku hokejašku bajku režirala hollywoodska redateljica Penny Marshall. Autorica drame »Buđenja« (»The Awakenings«) komotno je sadržaj mogla crpiti iz zagrebačke sportske svakodnevice. Priča o osobama koje se, nakon desetljeća provedenih u usnulome, katatoničnom stanju, odjednom probude i živnu, na neki je način i scenarij sa zagrebačke sportske scene...
Desetljećima je hokej na ledu »snivao« i tek bi se na trenutke, početkom šezdesetih, krajem osamdesetih i sada naglo trgnuo... No, ta su »buđenja«, barem u prethodna dva slučaja, bila kratkotrajna i danas doista ne možemo reći da hokej na ledu u Hrvatskoj ima tradiciju. Naprotiv! Nekoliko zanimljivih sezona u šezdesetima i tri uspješne na izmaku osamdesetih suviše su mali uzorak da bismo mogli govoriti o tradiciji i zapravo dokazuju upravo suprotno.
Zbog čega je, dakle, hrvatska sportska javnost odjednom opčinjena ovim sportom, zbog čega na ovome primjeru zdušno podupire pojave kakvima se jednako zdušno suprotstavlja na drugim primjerima? Velik je dio naše sportske javnosti protiv regionalne lige u nogometu, ali - podupire takvu ligu u hokeju na ledu. Velik dio naše sportske javnosti uglavnom je protiv stranih igrača u našim nogometnim klubovima, ali - u hokeju podupire momčad koju čine gotovo sami stranci i na ledu i na klupi. Veći dio naše sportske javnosti zamjera nogometnim klubovima što ne mogu prezimiti u Europi, ali - podupirala je čak i osmo mjesto Medveščaka u možda tek šestoj ili sedmoj ligi Europe...
Odgovor je zasigurno u tome što hokej nudi nešto novo, što u njegovu okruženju nema osebujnih i nerijetko agresivnih, samodopadnih igrača ili klupskih dužnosnika na kakve nailaze u drugim sportovima. Ili ih nema ili ih naša javnost još nije prepoznala...
S druge je strane, opet, zanimljivo da je nedavni dvoboj Dinama i posljednjeplasirane Croatije Sesvete pratilo 5.000 gledatelja, samo 1.500 manje nego dvoboj Medveščaka u četvrtfinalu Ebel lige.
Teško je proniknuti u fenomen hrvatskoga gledatelja na sportskim borilištima. Zadar, primjerice, ima status grada košarke i diči se sloganom »Bog je stvorija čovika, a Zadar košarku«. Pa, ipak, prije nekoliko smo godinu primijetili da su Zagreb i Cibona u finalu hrvatskoga košarkaškoga Kupa, usred grada košarke, igrali pred praznim tribinama.
Po sličnoj su matrici mediji promovirali Hrvatsku kao tenisku naciju. Gotovo je kompletna naša sportska javnost emotivno proživljavala uspone i padove Gorana Ivaniševića, zajedno s Ivom Majoli slavila njezino osvajanje Roland Garrosa, uživala u osvajanju Davis kupa... Pa ipak, u nedavnom su dvoboju protiv Češke u Poreču grlati jedino bili - češki navijači.
Najveća je sportska euforija u posljednjih pola godine u - rukometu. Sjajni Zagrebovi rezultati u Ligi prvaka, dopadljive igre i medalje nacionalne reprezentacije razgalili su publiku. Kad se svi pritom sjedine i u novoj Areni, u Zagrebu doista imamo i vrhunski sportski ambijent. U cijeloj je priči šteta što je sa scene nestao donedavno snažni Metković i što sličan ambijent ne okružuje košarku i nogomet.
Zagrebačka je publika, pak, prilično zahtjevna, ona Dinamova gotovo jednako kao Cibonina... Već smo naviknuli da publika ovdje »ne nosi momčad do pobjede«, već momčad dobrim igrama donosi »publiku na tribine« i upravo je stoga hokej teško pronicljiv protuprimjer. Prosječni će nogometni zaljubljenik svratiti na stadion tek kad osjeti da će ondje doista provesti ugodno poslijepodne ili večer. Dakako, pitanje je koliko će mu biti ugodno u onako derutnoj infrastrukturi, ali dovoljno im je ponuditi i atraktivan nogomet. Zapravo, barem gledljiv nogomet, možda ne nužno i toliko atraktivan...
Slični gabariti vrijede i za splitski nogometni puk. Sada kad je Hajduk napokon povezao nekoliko dobrih nastupa, publika je odjednom živnula. No, ljubav prema klubu pokazuje se i kad njihovoj momčadi baš i ne ide. A Hajduku posljednjih godina doista baš nije išlo. Štoviše, na dvoboje protiv Kamena Ingrada ili čak Rijeke znalo je doći tek oko tisuću gledatelja! U vrijeme posvemašnje Dinamove dominacije čak je i splitske derbije pratilo tek 6000, pa 7000 ili također skromnih 10.000 gledatelja na tribinama. No, kad je taj Hajduk kvalitativno priprijetio Dinamu, stadion je krcat.
U Maksimir je svojedobno znalo svratiti čak 17.000 gledatelja na dvoboj protiv Varteksa, 15.000 protiv Kamena Ingrada (i to dvaput!), 20.000 protiv Rijeke, po 15.000 protiv Međimurja (!) i Slavena Belupa... Istina, u nekim je od tih dvoboja Dinamo gledateljima omogućio besplatan ulaz, ali ovakav posjet nedvojbeno oslikava da se Hrvati i te kako znaju zaželjeti nogometa.
I Cibona je na svojevrsnoj »klackalici«. Zbog čega, primjerice, na utakmicu Eurolige dođe 1500 gledatelja, a nekoliko dana kasnije u istome natjecanju, pa čak i u manje važnom dvoboju, dvorana odjednom biva punom?
U košarkašku će se regionalnu ligu, primjerice, uključiti i češki Nymburk, klub iz mjestašca dvadesetak kilometara udaljenog od Praga. Utakmice Nymburka u češkoj ligi prosječno prati oko 6000 gledatelja. Eto, i to smo doživjeli - Hrvati su otkrili hokej na ledu, a Česi košarku. Pitanje je samo hoće li to biti trajna orijentacija ili tek obični hir.

Obiteljska zabava na utakmicama Toronta
O kvaliteti utakmica u sjevernoameričkoj nogometnoj ligi u Europi se najčešće priča s podsmjehom, no ostaje činjenica da, primjerice, utakmicu osrednjeg Toronto FC-a i Chicago Firea prati pun stadion na kojem se nalaze čitave obitelji, kao i žene u visokom stupnju trudnoće. Iako i u MLS-u pokušavaju stvoriti europsko nogometno ozračje s organiziranim navijačkim skupinama, na utakmicama nema nikakvih incidenata. Sve ostaje na verbalnim okršajima, pa na provokaciju navijača Chicaga »Mi volimo Busha« navijači Toronta odgovaraju »Mi imamo zdravstveno«. Također, nema ni policijskih kordona na utakmicama, već isključivo efikasna redarstvena služba koja i na najmanju natruhu incidenta promptno reagira. Na stadionu se prodaju pivo i prehrambeni proizvodi, no pušenja nema. Želite li uživati u dimu cigarete, morate izaći izvan kruga stadiona. [M. Brala]

Alarm u Londonu i Atlanti
Vlasnik engleskoga premierligaša Chelseaja Roman Abramovič uhvatio se za glavu kad je dvoboj Lige prvaka protiv norveškoga Rosenborga promatralo 25.000 gledatelja. Da ne bude zabune, to hvatanje za glavu bilo je zbog zabrinutosti, a ne euforije. Stadion Stamford Bridge prima gotovo dvostruko više gledatelja i Abramovič je bio vidno iznerviran vidjevši poluprazan stadion. Recesija ili nedovoljno atraktivan nogomet? Što god bilo posrijedi, platio je tadašnji trener Jose Mourinho. Bio je to tek povod za njegovu smjenu. Nadalje, gotovo je nevjerojatno zvučalo da se na utakmici NBA lige skupilo onoliko gledatelja koliko i na nekim Ciboninim utakmicama - samo 5000 ljudi! NBA liga desetljećima je bila pojam upravo zbog golemog posjeta dvoranama. Tamošnja sportska kultura podrazumijeva i dolazak onih gledatelja koje sport niti ne zanima i to je trend koji na neki način žele nametnuti i vlastodršci u europskom sportu. Globalna financijska kriza i recesija i te kako se osjećaju i u NBA ligi. A sad je golemo pitanje hoće li se po sustavu spojenih posuda problem razliti i na naoko čvrstu i financijski stabilnu europsku nogometnu Ligu prvaka. No, činjenica da Manchester United ima rasprodan stadion gotovo pola desetljeća unaprijed otkriva da bi u Uefi taj problem mogao biti nešto manje izražen. Nedavni dvoboj Atlanta Hawksa i Memphis Grizzliesa u Philips Areni u Atlanti označio je alarm. Dvorana New Orleans Hornetsa je, primjerice, konstantno poluprazna. Nisu rasprodali nijednu utakmicu ove sezone niti su bili blizu tome. Prosječna NBA momčad sada vrijedi 379 milijuna dolara, što je dva posto više nego lani. Novi osmogodišnji ugovori s televizijskim kućama ABC-em, ESPN-om i TNT-em, počevši od ove sezone, vrijede 7,4 milijarde dolara, što je čak 21 posto više nego ranije. No, recesija će sasvim sigurno uzeti danak i na tom planu. NBA je otpustila devet posto zaposlenika! Memphis Grizzliesi srezali su cijene ulaznica čak 22 posto ove godine, ali posjet i dalje pada. U problemima su i Sacramento Kingsi, kojima je posjet pao čak 18 posto. A Kingsi su svojedobno i umirovili dres s brojem šest u čast navijačima, kao »šestom igraču«. [M.T.]

Miroslav Tomašević